IZLOŽBA DARIJA PETKOVIĆA Konceptualni pristup povijesnom revizionizmu u mediju fotografije
U zagrebačkoj Galeriji Vladimir Bužančić od jučer se može pogledati izložba Darija Petkovića “Damnatio memoriae”. Naziv je izložbe po latinskoj frazi iskovanoj u 17. stoljeću koja označava praksu brisanja povijesnih ličnosti, uništavanja dokumenata i artefakata i prekrajanje povijesti, a prvi je takav primjer zapisan još u 14. stoljeću prije Krista.
Nekoliko je radova u posljednje vrijeme u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti koje se bave povijesnim revizionizmom te mjestima koja su nekoć bila nešto sasvim drugo, a što danas na njima nije vidljivo već je pitanje onog koji tamo boravi je li dovoljno informiran. To su, dakle, i teme Petkovićeve izložbe, čija je kustosica Anita Zlomislić, voditeljica galerije.
Kada se interpretira tema koja “visi u zraku”, ulog je time veći, no ujedno se time i prepoznaje vrijednost autora, da napravi ciklus koji može bez problema konkurirati prethodnicima, a to je nešto što se svakako može tvrditi za Petkovića. Dapače. Uostalom, i sam se Petković već bavio temama povijesnog revizionizma, i njegove patologije, podsjetimo na ciklus “Duhovi prošlosti” u kojemu je snimio fotografije ljudi koji se odijevaju u uniforme raznih vojski Drugog svjetskog rata, pa i ustaških.
U novom ciklusu, ovaj vrsni fotograf, koji predaje na Akademiji dramske umjetnosti, a dugi je niz godina radio i u novinama pa ima i iskustvo dnevnog ritma iza sebe, temi je pristupio konceptualno. Odabire šest lokaliteta, neki su svima dobro poznati po svojoj simbolici, drugi puno slabije: šuma Bedenik kraj Bjelovara, uvala Slana na Pagu, Crvena luka kraj Biograda, Karađorđevo - Tikveš, kanal Sava - Odra te biblioteka Političke škole u Kumrovcu.
Što se tiče povijesnog revizionizma, priču najdoslovnije ilustrira knjiga fotografija u kojoj su, kako piše uz nju, snimljeni “razgovori između predsjednika Franje Tuđmana i S. M. u Karađorđevu 26. ožujka 1991. i Tikvešu 15. travnja 1991., a koje je fotografski dokumentirao predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana Hrvoje Šarinić”. Petković preuzima Šarinićeve fotografije, tehnikom retuša “uklanja” S.M., odnosno Miloševića, pozivajući se pritom na avangardnog Rodčenka, te postavljajući pri tom pitanja političke kontrole informacija i povijesnih konstrukata.
U bivšoj Političkoj školi u Kumrovcu, pak, snima odbačene knjige nabacane na hrpu koje pripadaju ideologiji bivšeg sustava. Također na hrpi, no na zelenoj travi, snima crvene glasačke kutije sa socijalističkim obilježjem, koje su služile za glasanje 22. travnja 1990., a koje su prije godinu dana bačene u kanal Sava - Odra. Hrastova stabla, gola i uništena, tematska su okosnica fotografija iz šume Bedenik, danas spomen-područja Barutana na kojemu je major JNA aktivirao eksploziju 1991., ubio jedanaest ljudi i sebe, ranio njih na stotine.
Spomenik NOB-a koji je devastiran devedesetih, kao i bodljikava žica koncesionara, tema su fotografije, pak, snimljene u Crvenoj luci. Fotografija velikih dimenzija, panoramskog formata, koja gotovo pa prekriva čitav zid galerije Buzančić, snimljena na Pagu, na prvi pogled pokazuje idilični prizor napuhanaca, kupača i tipični paški pejsaž. No, pogled promatrača zaustavlja se iza protagonista u prvom planu, na uvalu u kojoj se nekoć nalazio ustaški logor. Uz izložbu se može pročitati kako je u javnosti gotovo nepoznata činjenica da svako postavljanje spomen obilježja logoru, ili čak samo informacije o njemu, završi uništavanjem.
Izložba koju svakako preporučujemo.