HDZ-u leđa okrenula i poslušna vojska birača. Kako to?
Kako to, kako to, kako to? I još puno puta pitat će se ovih dana vrh HDZ-a kad se spomenu izbori za Europski parlament. Vjerojatno će “analizirati, propitivati”, tražiti “sabotere” jer nema dvojbe da je rezultat od samo četiri zastupnika i, još gore, tek 22 posto potpore birača ne samo lošiji od očekivanja, nego govori da više ne mogu računati ni “na poslušnu vojsku HDZ-ovih birača” koja im je ovaj put u velikom broju okrenula leđa.
Jednostavno, nisu pristali da ih vrh stranke podcjenjuje. Baš to je njezin predsjednik Andrej Plenković učinio kad je sastavljao “europsku” listu za prije svega hrvatske izbore, “odstrelivši” sve one koji se nisu uklapali u njegovu stranačku viziju. Naime, više je puta ponovio da je odlučio “pomladiti” listu, da je to “europsko lice HDZ-a”, da će u konačnici upravo on biti odgovoran ako se ne ispune očekivanja...
Zasad je barem evidentno tko je kriv za loš izborni rezultat jer sigurno to nisu “ni masoni, ni Srbi, ni...”, nego predsjednik stranke koji je pokušavao iznjedriti neka nova lica HDZ-a, a pokazalo se da se ti “umiveni”, ma koliko obrazovani bili, ne lijepe za javnost općenito, a onda ni za HDZ-ove birače. Stalno isticanje “da neki ne razumiju što je Europa i europejstvo”, da Hrvatska u EU mora pokazati “drugo lice” od onoga kakvo žele birači HDZ-a, ali i članovi stranke, iznjedrilo je na kraju promašaj koji se teško probavlja. Pokušaj da se sve objasni sindromom crnog labuda, iznenađujućeg događaja s velikim posljedicama, pretvara se u prejadnu obranu neobranjivih pogrešaka u startu. Nije pomogao ni mjesec i pol “hoda za glas” u kojem su kandidati s liste obilazili Hrvatsku uzduž i poprijeko. Pokušavali su “upoznati” birače sa svojim “malenkostima” jer, ruku na srce, za mnoge od njih je malo tko čuo do ove predizborne turneje.
Zanemario je Plenković puno toga kad je sastavljao listu, a prije svega činjenicu da mu birači nisu poslušne ovce, a on pastir koji zna što je za njih najbolje. Reći biračima da vox populi kod njega “ne igra” nije ništa drugo do podcjenjivanje njihove inteligencije, a prije svega činjenica da oni u rukama imaju najjači alat - glasački listić, odnosno da im pri zaokruživanju nitko neće moći držati ruku.
Naime, premda se čini da javnost baš i ne zanima previše što rade hrvatski europarlamentarci, to očito nije točno. U suprotnom Ruža Tomašić ne bi dobila najviše preferencijalnih glasova ili Biljana Borzan koja suvereno vladala SDP-ovom listom, a Marijana Petir sama i bez stranačke logistike gotovo da je prešla izborni prag. No, očito za Plenkovićev ukus taj tip europarlamentaraca koji žele Europu, ali ne namjeravaju zbog toga “izgubiti” Hrvatsku nije dovoljno europejski. Činjenica je također da je HDZ “sakrio” neke svoje ljude koji bi nedvojbeno uz “mlade i obrazovane europejce” mogli privući glasove. Pokazivanje HDZ-ovih stranačkih mišića na europarlamentarnim izborima pokazalo je da su se više temeljili na “europskim anabolicima”, a značajno manje na “radu u izbornoj teretani” odnosno osluškivanju “terena” koji prije svega želi dobro živjeti u Hrvatskoj jer znaju da će samo tako stvarno biti i Europejci.