Na zahjev za ostavke Demokrate odgovorile starom aferom o vezama Zemunskog klana i bivše vlasti u Crnoj Gori
On je objavio fotografiju koja navodno pokazuje da je pripadnik Zemunskog klana Mile Luković Kum, 1997. imao prebivalište u Mojkovcu, na sjeveru Crne Gore.
"Vođama 'zemunaca' i 'surčinaca' bivši režim dao crnogorske lične karte i oružne listove", objavio je Bečić 21. jula.
Bečić je ovo objavio dan nakon što je opozicija zatražila njegovu i ostavku njegovog partijskog kolege, ministra policije Danila Šaranovića zbog pogoršane bezbjednosne situacije u zemlji i eskalacije nasilja.
U tri dana u dvije pucnjave u centru Podgorice ubijena su dva lica bliska kriminalnim grupama, dvije osobe su ranjene a predsjednik Opštine Budva je pretučen.
Bečićevo aktuelizovanje teme stare više decenija kao odgovor na talas nasilja u Crnoj Gori u opozicionoj Demokratskoj partiji socijalista, koja je tih godina bila na vlasti, ocijenili su skandaloznim i nemoralnim.
Početkom godine su sa zahtjevima za ostavkama Bečića i Šaranovića, zbog dva masovna ubistva na Cetinju, održani brojni protesti.
Bivši premijer: Zemunci imali legitimacije DBA da su Luković i Dušan Spasojević, vođe Zemunskog klana imali službene isprave crnogorske Državne bezbjednosti nedavno je potvrdio i Duško Marković, bivši premijer iz vremena vlasti Demokratske partije socijalista(DPS).
Ta partija je tri decenije vladala u Crnoj Gori, do avgusta 2020.
Marković je od '98. do 2010. godine bio na čelu državne bezbjednosti, odnosno Agencije za nacionalnu bezbjednost.
"Imali su, ali to je bilo prije mog dolaska (za šefa Državne bezbjednosti). Zna se ko je učestvovao u tome i ko je davao te legitimacije, kao operativne", rekao je Marković pred parlamentarnim Anketnim odborom 19. maja.
Marković je odbio da otkrije ko je tim licima dao isprave Državne bezbjednosti.
"Neću da saopštim, postoji predmet oko toga. Mislim da postoje i javni podaci, a vi provjerite", rekao je Marković.
Prije Markovića, krajem 97. i početkom 98. na čelu Državne bezbjednosti bio je Vukašin Maraš, ministar policije Filip Vujanović a premijer Milo Đukanović.
Šta traže Bečićeve Demokrate?Bečić tvrdi da su Luković i vođa Surčinskog klana Ljubiša Buha od 1997. imali crnogorsku ličnu kartu a Spasojević od 1998. Objavio je i fotografije iz evidencije policije koje navodno pokazuju Spasojevićev oružani list za pištolj 'Pietro beretta'.
Poslanik Bečićevih Demokrata Momčilo Leković od Ministarstva policije je zvanično zatražio dokumenta o izdavanju tih isprava.
Na čelu Ministarstva je takođe kadar Demokrata Danilo Šaranović.
Leković smatra da je bivši DPS režim koristio ta lica "za obavljanje prljavih poslova, a zauzvrat im omogućavao pristup državnim dokumentima i štitio ih od gonjenja".
Monitor o tome pisao prije dvije decenijeCrnogorski nezavisni nedjeljnik Monitor je 2009. pisao o crnogorskim ličnim ispravama vođa Zemunskog i Surčinskog klana navodeći njihove adrese u Podgorici.
"Monitor je prije gotovo dvije decenije pratio procese i veze koje su ukazivale da su u Crnoj Gori podzemlje i nadzemlje bili jedno", kaže Milena Perović Korać direktorka tog nedeljnika za Radio Slobodna Evropa(RSE).
Podsjeća da su tokom i nakon ratova devedesetih u regionu nastajale "i rasle veze organizovanog kriminala i ratnih političkih garnitura".
Perović Korać kaže da je namjera aktuelne vlasti da aktiviranjem ove priče nakon toliko vremena, odgovornost za trenutnu bezbjednosnu situaciju u zemlji prebaci na bivšu DPS vlast.
"I zaradi političke poene na istoj onoj matrici zahvaljujući kojoj su i došli na vlast - obećavajući da će demontirati pređašnji sistem i uspostaviti drugačiji".
Prošlo je pola decenije, a suštinske reforme i dalje izostaju, zaključila je Perović Korać.
Nakon smjene DPS na izborima u avgustu 2020. vlast su formirale snage okupljene oko nekadašnjeg prosrpskog i proruskog Demokratskog fronta, Demokrate i URA.
DPS: Bečičeva odbrana starom aferom skandaloznaBečićevo aktuelizovanje teme stare više decenija kao odgovor na talas nasilja u Crnoj Gori "u najmanju ruku je skandalozan", ocjenjuje za RSE poslanik DPS Mihailo Anđušić.
"Pribjegavanje takvoj argumentaciji govori o izostanku hrabrosti da preuzmete odgovornost i kažete, mi nijesmo trenutno kadri da se bavimo ovim pitanjem."
Kaže da Demokrate treba da podnesu ostavke jer nijesu sposobne da riješe problem bezbjednosti u državi.
"Ali prioritet su im fotelje, koje su stavljene ispred svih drugih interesa. U tome leži suština", kaže Anđušić.
Podsjetio je i na građane Cetinja koji mjesecima protestvuju nezadovoljni reakcijama nadležnih u slučajevima dva masovna ubistva u tom gradu u kojima su stradale 23 osobe.
"Građanima koji protestuju zbog gubitka toliko članova porodica i na sve ovo što se i dalje dešavalo, kao argument, reći da je to 'proizvod klanova od prije dvadeset godina' u najmanju ruku je nemoralno".
Dodaje da je manir ukupne parlamentarne većine, uključujući Demokrate, da za probleme koje, od preuzimanja vlasti, ne mogu da riješe, optužuju bivšu vlast DPS.
"Pazite, prošlo je pola decenije. Njihov odgovor na svaki argument da neke stvari ne rade dobro je – a šta je bilo prethodnih 20 godina”, zaključio je Anđušić.
Šta se dešavalo spornih '97 i '98.Tih godina Crna Gora je bila dio Savezne Republike Jugoslavije na čijem je čelu bio Slobodan Milošević.
Na vlasti u Crnoj Gori je bila jedinstvena Demokratska partija socijalista, predsjednik države bio je Momir Bulatović a premijer Milo Đukanović.
U martu 1997. je kulminirala kriza koja je dovela do cijepanja DPS.
U osnovi sukoba bio je odnos prema politici Slobodana Miloševića.
Bulatović, lojalan Miloševiću se zalagao za Jugoslaviju bez alternative dok je Đukanović već tada izjavom "da je Milošević prevaziđen političar" počeo otklon od te politike.
Dio, lojalan Đukanoviću zadržao je partijsko ime DPS a pristalice Bulatovića su osnovale Socijalističku narodnu partiju.
Sukob je okončan na predsjedničkim izborima krajem 97. na kojima je Đukanović pobijedio nakon čega je januara 98. inaugurisan za predsjednika.
Momir Bulatović je tvrdio da su ti izbori pokradeni.
Iz Bulatovićeve Socijalističke narodne partije potekle su Demokrate Alekse Bečića.
Za ubistvo srpskog premijera Zorana Đinđića marta 2003, šest godina kasnije je osuđeni je dio članova Zemunskog klana i dio Jedinice za specijalne operacije Srbije.
Srpska policija je 16 dana nakon ubistva Đinđića, nedaleko od Beograda ubila Lukovića i Spasojevića u akciji Sablja.
Ljubiša Buha je bio prvi svjedok saradnik tokom suđenja članovima Zemunskog klana za ubistvo Đinđića.
Odnosi Srbije i Crne Gore od 2006. do 2020