Mladi bježe iz BiH, starci gladuju dok penzijski fondovi jure rubom provalije

Radite. Plaćate poreze. Doprinosite. Nadate se.
Jednog dana, četiri desetljeća kasnije, poštar vam u kuverti donese mirovinu i shvatite da ona jedva pokriva osnovne životne namirnice i dijelom grijanje, struju i lijekove.
Oko 300 eura mjesečno.
Za 280.000 ili blizu 39 posto umirovljenika u Bosni i Hercegovini ovo je svakodnevica, a i takvom sistemu prijeti kolaps.
Mirovinski sustavi u ovoj zemlji, nekoć osmišljeni za društvo u kojem će biti više radnika nego penzionera, godinama su neodrživi.
Službene brojke mogu služiti kao upozorenje za svaku mladu osobu u Bosni i Hercegovini, posebno za one koji ovdje planiraju svoju budućnost.
Prošle godine je za isplatu mirovina za približno 744.000 penzionera bilo potrebno oko 2,7 milijardi eura.
Do 2028. godine bit će potrebno milijardu eura više.
Taj novac nemoguće je prikupiti samo od mirovinskih doprinosa i stotine miliona eura nadomještavaju se od drugih poreza i isplaćuju izravno iz proračuna dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske.
Brutalne brojkeU julu 2025. najniža mirovina u entitetu Federaciji BiH iznosila je oko 306 eura.
U Republici Srpskoj još je niža i iznosila je oko 260 eura.

I to ako imate 40 godina radnog staža. Više od 19.000 umirovljenika prima oko 150 eura.
Sindikalne organizacije u Federaciji BiH procjenjuju da su osnovni životni troškovi u ovom entitetu u maju ove godine koštali oko 1.600 eura, a njihove kolege iz Republike Srpske su procijenile troškove na oko 1.400 eura.
U to "potrošačku korpu" stanu prehrana (oko 45 posto tog iznosa), stanovanje i komunalije (oko 25 posto), a ostatak su odjeća i obuća, prijevoz i higijenske potrepštine za četveročlanu obitelj.
U Republici Srpskoj, broj radnika i umirovljenika izjednačen je u martu 2025. godine.

U drugom entitetu, Federaciji BiH zvanično ima samo 88.000 više radnika nego umirovljenika.
Ukupno gledajući, BiH se polako približava omjeru 1:1, dok je odavno poznato da su potrebna barem dva radnika po umirovljeniku kako bi sustav bio održiv.
Ova neravnoteža godinama samo raste dok vlasti upozoravaju na "sivu ekonomiju", odnosno veliki broj radnika koji rade "na crno" te da dio radnika prima dio plaća "u kuverti" čime poslodavci izbjegavaju plaćanje poreza.
Za samo tri godine, Bosna i Hercegovina će imati desetke hiljada novih umirovljenika, što će dodatno opteretiti ionako krhki sustav.
Stari i stanovništvo drugog entiteta, Republike Srpske.
Prema analizi Akademije nauka i umjetnosti BiH, ove godine će najviše stanovnika BiH proslaviti 42. rođendan, kolika je prosječna starost stanovništva.
U 2024. godini bilo je potrebno oko 2,7 milijardi eura za isplatu svih mirovina u BiH.
Do 2028. godine taj će se iznos povećati za još milijardu eura.
Taj novac bit će prikupljen sigurno ne samo od mirovinskih doprinosa.
Socijalna politika u Bosni i Hercegovini je u ustavnoj nadležnosti entiteta i ne postoji državni mirovinski fond.
Republika Srpska, a potom i Federacija BiH promijenile su zakone o mirovinskom osiguranju kad je postalo jasno da se prijašnji sustavi urušavaju, pa se doprinosi, umjesto na račun mirovinskih fondova, sada uplaćuju izravno u entitetske proračune.
Stanovnici Brčko distrikta BiH kao posebne administrativne jedinice biraju koje će entitetsko državljanstvo imati i u koji mirovinski fond će im uplaćivati doprinosi.
Pokrivanje minusaSvakog mjeseca se deseci miliona eura razlike između uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje i isplaćenih penzija izmiruju novcem od drugih poreza, najprije onog na dodanu vrijednost (PDV) od 17 posto.
Taj porez plaćaju i najsiromašniji i plaćaju ga na sve – od kruha do lijekova.
Federacija BiH je prošle godine morala pokriti manjak od oko 300 miliona eura.
Republika Srpska prošle je godine pokrila manjak od 124 miliona eura.
Dok mirovinski sustav slabi, više od 400.000 ljudi spakiralo je kufere za zemlje Zapadne Europe u posljednjem desetljeću, prema analizi koju je 30. jula objavila Akademija nauka i umjetnosti BiH.
Većinom su to mladi radnici i njihova djeca koji su sa sobom odnijeli svoje nade, energiju i što je državi možda i najvažnije – svoje poreze.
Oni koji su ostali plaćaju visoke namete, prema mišljenju poslodavaca koji tvrde da zbog toga ne mogu povećati plaće i zadržati radnike.
Od bruto plaće 31 posto ide na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, nakon čega slijedi još deset posto poreza na zaradu.
Radnici u tzv. realnom sektoru nose na svojim leđima četiri razine vlasti – državnu, dvije entitetske, deset kantonalnih u Federaciji BiH te 143 općine i grada.
Plus Brčko distrikt BiH koji je posebna administrativna jedinica.
Svi oni zapošljavaju desetke hiljada javnih službenika, kao i učitelje, policiju, vojsku ili zdravstvene radnike.
Svi zaposleni u javnom sektoru su plaćeni iz prikupljenih poreza.
Vlasti se u međuvremenu hvale da su najniže mirovine porasle za više od 70 posto u posljednjih deset godina, a urađene su i projekcije kako će minimalna mirovina u idućih tri do pet godina porasti za oko 200 eura čime bi se izjednačila s današnjom zakonski određenom minimalnom plaćom u BiH od oko 500 eura.
Pitanje je koliko će tad iznositi životni troškovi i hoće li se mirovine moći pokrivati prebacivanjem novca iz jednog poreznog fonda u drugi, posebno kad se dobar dio doprinosa uplaćuje za uposlenike institucija i javnih poduzeća.