Sedmicu nakon Aljaske, pet stvari koje treba znati o nedostižnom miru u Ukrajini

Sedmicu dana nakon što je američki predsjednik Donald Trump prostro crveni tepih za svog ruskog kolegu, Vladimira Putina, nije se mnogo toga promijenilo u naporima da se okončaju borbe u Ukrajini.

Nakon sastanka Trumpa i Putina na Aljasci uslijedili su razgovori s Volodimirom Zelenskim i evropskim liderima u Washingtonu, koji su završili pozivom na sastanak licem u lice Putina i ukrajinskog predsjednika.

S obzirom na to da Rusija odugovlači sa sastankom, ono što se do sada pojavilo ne liči na jasnu mapu puta ka miru, već na sliku pregovora definiranih tajnošću, nepovjerenjem i rizikom od zastoja.

1. Određeni napredak u pogledu sigurnosnih garancija za UkrajinuWashington i evropske zemlje su se približile definiranju kako bi mogle izgledati poslijeratne sigurnosne garancije za Ukrajinu.

Američki i evropski vojni planeri započeli su sastanke kako bi istražili kakav bi mogao biti cjelokupni sigurnosni paket prije nego što politički lideri donesu konačnu odluku o njemu. To uključuje dugoročne isporuke oružja, razmjenu obavještajnih podataka i zajedničko planiranje odbrane. Trump je naznačio da bi američka zračna snaga mogla biti uključena.

London, Pariz i Berlin ponovili su svoj dugogodišnji stav da sigurnosne garancije moraju biti opipljive, inače će Moskva svaki prekid vatre tretirati kao privremenu pauzu prije sljedeće ofanzive.

Rusija je ponovila svoje protivljenje NATO snagama u Ukrajini.

2. Stav Rusije se nije promijenioIako su medijski izvještaji govorili da je Putin promovirao ideju zamrzavanja linija fronta na određenim mjestima, njegovi veći ciljevi ostaju netaknuti - potpuna kontrola nad istočnim regijama Ukrajine, Donjeckom i Luhanskom, priznavanje aneksije Krima i obavezujuće obaveze da se Ukrajina neće pridružiti NATO-u.

Ovome se dodaju i sveobuhvatna ograničenja za ukrajinske oružane snage.

Ovo ne izgleda kao ustupci, već kao zahtjevi za institucionalizaciju teritorijalnih gubitaka Kijeva i učvršćivanje ranjivosti Ukrajine.

Dosadašnje odbijanje Kremlja da pristane na sastanak Putina i Zelenskog naglašava kako je Rusija jednostavno udvostručila postojeće crvene linije. Za Kijev, u međuvremenu, ustupanje teritorije Rusiji ne bi bilo samo neustavno, već i politički i vojno štetno.

3. Oklijevanje Washingtona da se obavežeNakon dva sastanka koja je inicirao, čini se da se Trump povlači.

Američki predsjednik je već u Vašingtonu rekao da ne mora nužno biti na samitu Putin-Zelenski i od tada je nagovijestio da bi mogao prisustvovati tek nakon susreta ruskog i ukrajinskog lidera.

Trump je naglasio da američke trupe neće biti raspoređene u Ukrajini, što nikada nije bilo dovedeno u pitanje.

Kakvo je tačno američko "uključenje" u sigurnosne garancije i kakvu ulogu bi njihove zračne snage mogle imati, takođe ostaje nedefinirano, barem u javnosti.

Trumpov stav odražava i strateški oprez - izbjegavanje direktne eskalacije s Rusijom - i političku kalkulaciju. Bijela kuća i dalje nije oduševljena podržavanjem evropske sigurnosne arhitekture.

Za Kijev, ovo odražava bolnu istinu: Evropa je obećala zaštitu, ali Sjedinjene Države je možda neće dovoljno podržati.

4. Transatlantske podjeleSamit u Washingtonu bio je demonstracija transatlantskog jedinstva, ali podjele i nepovjerenje ostaju ispod površine.

Potpredsjednik SAD-a J.D. Vance šutio je kada se Zelenski sastao s Trumpom pred kamerama u Ovalnom uredu. Ali u kasnijem intervjuu za Fox News rekao je da je upozorio Zelenskog: "Gospodine predsjedniče, sve dok se dobro ponašate, neću ništa reći."

Intervjuu je podsjetio na žustru razmjenu mišljenja tokom posljednje posjete Zelenskog u februaru, sugerirajući da stari antagonizmi nisu u potpunosti zaboravljeni.

U međuvremenu, CBS je 21. avgusta izvijestio da je direktorica Nacionalne obavještajne službe Tulsi Gabbard u julu izdala direktivu kojom se svi obavještajni podaci vezani za mirovne pregovore klasificiraju kao "NOFORN" - samo za upotrebu SAD-a, zabranjeni čak i za grupu Five Eyes.

Five Eyes okuplja SAD, Veliku Britaniju, Kanadu, Australiju i Novi Zeland u dijeljenju obavještajnih podataka. Isključivanje iz tako osjetljivog pitanja ostavilo bi evropske planere bez uvida u namjere SAD-a, upravo u trenutku kada se od njih traži da preuzmu vodstvo u pogledu sigurnosnih garancija.

5. Ruski napadi su se nastaviliU međuvremenu, ruski napadi su se nastavili nesmanjenom žestinom.

Zelenski je 21. avgusta osudio Rusiju zbog lansiranja stotina dronova i desetina raketa u masovnom noćnom napadu, nazivajući ponašanje Moskve dokazom da nije imala interesa za okončanje sukoba.

"Pokušavaju se izvući iz održavanja sastanka. Ne žele okončati ovaj rat", izjavio je.

Dok diplomate, uključujući ruske zvaničnike, govore o dijalogu, ruske snage nastavljaju granatirati ukrajinske gradove, ubijajući i ranjavajući civile, uključujući djecu, i uništavajući vitalnu infrastrukturu.