Rastu strahovi za Lukašenkovog kritičara koji je nestao u Turskoj
Nestanak bivšeg bjeloruskog diplomate u Turskoj prošle sedmice izazvao je strahove da je Minsk možda organizovao njegovu otmicu.
Anatol Kotau je nestao 21. avgusta, ubrzo nakon što je sletio u Istanbul iz Varšave, gdje živi u egzilu.
Prema turskoj novinskoj agenciji IHA, stigao je u 13.49 i ukrcao se na domaći let za Trabzon. Odatle je napustio turske vode brodom u 18.35, navodi se, dodajući da je svaki kontakt s njim prestao nekoliko sati kasnije.
Četrdesetčetverogodišnjak se trebao vratiti u Varšavu 24. avgusta. Njegova porodica je podnijela prijavu o nestaloj osobi turskoj policiji.
BELPOL, grupa bivših bjeloruskih sigurnosnih oficira u egzilu, upozorila je da je Turska opasno mjesto za protivnike vlasti u Minsku. Prošle godine, Kotau je suđeno u odsustvu i osuđen je na 12 godina zatvora pod optužbama za "ekstremizam" i "zavjeru".
Predstavnik BELPOL-a Vladimir Žihar izjavio je za Current Time da bjeloruske sigurnosne službe "održavaju bliske veze s turskim kolegama".
"Ako politički aktivni Bjelorus s osuđujućom presudom, čak i u odsustvu, uđe u Tursku, lokalne službe ga možda neće odmah uhapsiti. Ali informacije o njegovom dolasku biće proslijeđene Minsku", rekao je.
Kotau radi za Bjelorusku fondaciju sportske solidarnosti (BSSF), grupu koja podržava bjeloruske aktiviste i disidente u inostranstvu.
Izvršni direktor BSSF-a, Aleksander Apejkin, rekao je za Bjeloruski servis Radija Slobodna Evropa (RSE) da je malo vjerovatno da su turske vlasti zvanično deportovale Kotaua.
"Takav proces zahtijeva advokate, papirologiju i javni nadzor, što ga je moglo zaustaviti. Ono što se čini vjerovatnijim jeste neformalna ekstradicija; moguće je da je pritvoren i prisilno udaljen", rekao je Apejkin.
"Da je ovo bilo dobrovoljno, ne bi bilo razloga da se ide preko Trabzona i odlazi morem. Postoje direktni letovi za Minsk i Moskvu. Ništa u njegovom ponašanju nije sugerisalo nestabilnost ili plan za nestanak", dodao je Apejkin.
Kada ih je kontaktirao Current Time, Ambasada Bjelorusije u Istanbulu odbila je da komentariše gdje se Kotau nalazi.
Poljski konzulat u Turskoj, odgovoran za građane pod zaštitom Varšave, preusmjerio je pitanja poljskom Ministarstvu vanjskih poslova. Nije bilo trenutnog odgovora ministarstva.
Od insajdera do disidentaRođen u Minsku 1980. godine, Kotau je stekao diplomatsku obuku i radio je u Ambasadi Bjelorusije u Poljskoj skoro deset godina. Kasnije se probio kroz rangove Nacionalnog olimpijskog komiteta, na kraju postavši njegov generalni sekretar, a 2019. godine je vodio Organizacioni komitet Evropskih igara u Minsku.
Do 2020. godine obavljao je visoku funkciju u predsjedničkoj administraciji Aleksandra Lukašenka. Ali je podnio ostavku na tu poziciju u avgustu te godine usred neviđenog talasa protesta nakon što je objavljeno da je Lukašenko ponovo izabran za predsjednika.
Među Bjelorusima, zapadnim vladama i međunarodnim organizacijama za ljudska prava bilo je široko rasprostranjeno uvjerenje da su rezultati falsifikovani.
Kotau je potpisao javno pismo bjeloruskih sportista u kojem osuđuju policijsko nasilje nad demonstrantima i pobjegao u Poljsku.
U vrijeme boravka u Poljskoj, Kotau je radio u Varšavi u privatnoj agenciji za organizaciju događaja i pisao komentare za nezavisne bjeloruske medije.
Kotauov nestanak nije jedini slučaj nestanka bjeloruske opozicione ličnosti u inostranstvu u posljednje vrijeme. Anžalika Melnikava, portparol Koordinacionog vijeća opozicije, takođe je nestala 25. marta, nakon što je napustila Poljsku.
Putovala je izvan EU sa svojim kćerkama i nikada se nije vratila. Prema riječima vodeće opozicione ličnosti, Pavala Latuške, njen telefon je aktivan na teritoriji Bjelorusije od 19. marta.
Opozicione ličnosti su nestale tokom ranih godina Lukašenkove vladavine 1990-ih, iako su se ovi nestanci dogodili unutar Bjelorusije.
Među njima su Jurij Zaharanka, bivši ministar unutrašnjih poslova, koji je posljednji put viđen kako ga prisiljavaju da uđe u tamni automobil blizu svoje kuće u Minsku u maju 1999. godine, i Viktor Hančar, koji je nestao nakon što je napustio javno kupatilo u glavnom gradu Bjelorusije u septembru 1999. godine.
Nijedno od njih dvoje nije viđeno od tada.
Grupe za ljudska prava i zapadne vlade optužile su visoke bjeloruske zvaničnike za organiziranje ovih otmica.
Evropska unija i Sjedinjene Američke Države uvele su sankcije bivšem državnom tužiocu Viktoru Šejmanu, bivšem ministru unutrašnjih poslova Juriju Sivakovu i komandantu Specijalnih snaga za brzo reagovanje Ministarstva unutrašnjih poslova Dmitriju Pauličenku.