Rijetki trenutak radosti za djecu koja su primila organe u ratom pogođenoj Ukrajini

Godine 2024, djevojčica po imenu Solomia bila je među pacijentima u dječijoj bolnici Okhmatdyt u Kijevu.

Kako su joj bubrezi otkazivali, primala je dijalizu i čekala moguću transplantaciju organa.

"Svaki dan smo se nadali da će Solomia dobiti bubreg", rekla je njena majka Oksana Fomenyuk za RSE. "Ali 8. jula nije stigao bubreg, već ruska raketa."

Napad raketom bio je dio smrtonosnog talasa napada na Ukrajinu tog dana, uključujući udare na civilne objekte poput dječije bolnice, što je izazvalo međunarodnu osudu.

Napad na bolnicu Okhmatdyt usmrtio je dvije osobe, od kojih je jedna bila Solomijina doktorica.

Njena majka je potrčala da je pronađe u uništenom krilu bolnice, zamišljajući najgore. "Prije nego što sam pronašla Solomiju, nekoliko puta sam se u mislima oprostila od nje", rekla je.

Ali Solomia je preživjela i prebačena je u bolnicu u Lavovu na daljnje liječenje. Sljedećeg proljeća, nakon tri godine čekanja, stigao je trenutak kojem su se ona i njena porodica nadali: pronađen je donor bubrega za Solomijinu životno važnu operaciju.

"Ovaj osmijeh je ono zbog čega živimo"Dana 17. oktobra, Solomia i njena majka bile su među gostima na događaju u Kijevu pod nazivom "Zahvalnički doručak", okupljanju mladih pacijenata koji su prošli transplantaciju organa i njihovih porodica.

U gradu obilježenom ratom, to je bila rijetka prilika za slavlje. Djeca su bila pozvana da prave palačinke i podijele slatki obrok s doktorima koji su izveli njihove operacije i nadgledali njihov oporavak.

Borys Todurov, hirurg i direktor Instituta za srce pri Ministarstvu zdravstva Ukrajine, srdačno je zagrlio pacijenticu Kiru kojoj je presađeno srce.

Kao i Solomia, i Kira je prošla kroz tešku borbu za život, dodatno otežanu ratnim okolnostima.

"Prošla su tri mjeseca, a sada se ona smiješi. Zbog tog osmijeha živimo i radimo", rekao je.

Tri mjeseca ranije, rat je gotovo uništio Kirine nade za oporavak. Ruski zračni napadi pogodili su Kijev baš u trenutku kada se donorsko srce prevozilo do bolnice u kojoj je bila Kira.

"Uzbuna je počela oko 22 sata", rekla je njena majka, Alyona Sklyarova. "Stalno sam se molila, jer Kira nije mogla biti premještena, a u njenoj sobi su bili veliki prozori."

Doktor Todurov je nadgledao dostavu organa. "Srce je prevezeno tokom bombardovanja i granatiranja. Bila je to zastrašujuća noć", rekao je. "Ali uspjeli smo, kao što vidite. Evo rezultata."

Dok su porodice dijelile zahvalnost sa svojim medicinskim timovima, Sklyarova je također izrazila zahvalnost mladoj donorici čije je srce spasilo Kirin život.

"Ovo je čudo. Spasila nas je djevojčica po imenu Veronichka. Imala je pet godina", rekla je, dodajući da ima dobar odnos s porodicom djevojčice. "Bit ću zahvalna njenoj majci, Lyubi, do kraja života."

Za porodice na ovom događaju, užas života u ratu odvijao se paralelno sa stresom zbog teške bolesti djeteta. Oporavak je zavisio od dugog čekanja na donorski organ, dok su porodice pokušavale dobiti liječenje uprkos brojnim poremećajima koje je izazvao sukob.

Ali slavlje u Kijevu bila je prilika da djeca ostave svoje traume iza sebe, zagrle svoje doktore i podijele doručak sa svojim porodicama.