Svako treće dijete u Crnoj Gori siromašno
Želim da imam užinu u školi, svakog dana, poželjelo je devetogodišnje dijete iz Podgorice, uoči novogodišnjih praznika.
Lopta, žuta lutka, kopačke broj 36, ranac za školu…neke su od želja njegovih drugara, osnovca, dostavljene Udruženju roditelja uoči praznika.
Da djeca žele osnovne potrebe za normalno odrastanje govore poslednji podaci Fonda Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF), prema kojima najmanje jedna trećina djece u Crnoj Gori živi u siromaštvu.
"Smanjenje siromaštva djece treba da bude ključni prioritet Crne Gore ", kaže se u saopštenju UNICEF-a od 20. februara ove godine.
O razmjerama siromaštva djece u Crnoj Gori svjedoči i Marina Medojević iz nevladine organizacije Banka hrane, koja duže od deceniju pomaže socijalno ugroženim porodicama:
"Iskustva sa terena su obeshrabrujuća jer djeca žive u nemaštini kakva ne priliči 21. vijeku, posebno ne zemlji koja se nalazi u srcu Evrope. Oskudijevaju u hrani i stambenom prostoru, nemaju prevoz do škole, ni užinu u školi... Moraju često da se sele pošto najčešće žive kao podstanari. To sve predstavlja traumu. Nemaju ni školski pribor, internet, telefon ili kompjuter da bi pratili on line nastavu", priča za Radio Slobodna Evropa(RSE) Medojević.
Podaci o siromaštvu djece u Crnoj Gori izazvali su brojne reakcije na društvenim mrežama.
U raspravu se uključio i odlazeći ministar finansija Milojko Spajić koji je pojasnio da je država obezbijedila dječi dodatak od 30 eura, besplatne udžbenike.
Prema podacima državnog zavoda za statistiku MONSTAT linija rizika od siromaštva u Crnoj Gori za četvoročlanu iznosila je 410 eura na mjesečnom nivou u 2020. godini.
Roditelji o siromaštvu
Tanja iz Nikšića, samohrana je majka blizanaca od 14 godina, kojoj su osnovna primanja 100 eura. Žive kao podstanari a kiriju plaća bivši muž.
"Daje koliko može jer nema ni za sebe. U više navrata nam je bila isključena struja, pa kad primim tih stotinu eura (socijalna pomoć i dječiji dodatak) prvo platim struju i račune. Što ostane ide za hranu. Više puta nemamo sva tri obroka dnevno. Prije raspusta djeca dvadeset dana nijesu išla u školu jer nijesu imala obuće. Nijesmo mogli da im obezbijedimo. Ne bježim od bilo kakvog posla, ali toga nema", priča Tanja za RSE.
Iako je siromaštvo djece prema podacima UNICEF tri puta izraženije na sjeveru Crne Gore nego na jugu, majka dvoje djece iz Budve kaže za RSE da živi sa dvjesta eura, kao podstanar.
"Živimo od socijalnog 208 eura, sa bebom od godinu i po i ćerkom od šest godina. Nikad gora situacija i nikad ovako jer je sve poskupilo. A kad se obratimo za pomoć 'imaju nas u vidu', kažu nam u socijalnom Budva. A od toga ništa".
Marko je otac šestoro djece. Sa suprugom i djecom živi u okolini Podgorice, u kući koju mu je rođak ustupio na korišćenje. On za RSE govori o tome kako njegova porodica preživljava mjesec sa 350 eura primanja (dječji dodatak i socijalno):
"Taj novac koji imamo dovoljan je možda za jednu osobu a nas je osmoro. Lakše bi nam bilo sa još 40 eura koje bi dobili za dječji dodatak za šesto dijete, ali su nas zakinuli za to. Hranu uzimamo na veresiju (pozajmicu) pa vraćamo. A dosta nam pomaže i Banka hrane. Najgore nam je onih desetak dana do prvog u mjesecu".
"Svako poskupljenje me pogađa. Ne mogu najosnovnije da kupim djeci, dnevno mi trebaju tri hljeba, jogurt i mlijeko. A za ostalo nemam. I ne znam kako da se živi", ispričala je za RSE majka dva djeteta, korisnica Banke hrane.
Siromaštvo u stalnom dužničkom krugu
Medojević kaže da podaci UNICEF nijesu novi već je situacija, kako kaže, u Crnoj Gori takva poslednjih deset godina. Ona kaže da je to priča o porodicama koje stalno žive na dug.
"I to je dug za hranu. I kad prime tu socijalnu pomoć koja je 70eura ili 130 za višečlane porodice ako žive kao podstanari oni od tog novca izmire kiriju, ili dug za hranu u prodavnici. I tako su stalno u nekom zavisničkom odnosu. I zbog toga su oni lak plijen za manipulaciju".
I Lepa Žunjić iz Udruženja roditelji, za RSE kaže da su materijalna davanja samo jedan način na koji društvo utiče na smanjenje siromaštva ali da to nije dovoljno.
"Materijalna davanjima ali u kombinaciji sa drugim servisima podrške. Jako su važni zdravstvena zaštita, obrazovanje i van nastavne aktivnosti. Sve što bi pomoglo djeci da imaju jednake mogućnosti da svoj razvoj ostvare".
Medojević smatra da nedavno uvođenje dječijeg dodataka za svu djecu do šest godina neće uticati na smanjenje socijalnih razlika među djecom:
"To je autističan pristup. Socijalne razlike su isuviše velike, djeca su nemilosrdna i u školskom dvorištu i u druženju. Djeca koja nemaju se osjećaju izolovano, na margini i odustaju od školovanja".
Kako izaći iz siromaštva
Medojević smatra da je dugoročno rješenje obrazovanje djece:
"Čak je 85 odsto siromašne djece u porodicama gdje roditelji imaju osnovno obrazovanje. Sa povećanjem obrazovanja roditelja se smanjuje siromaštvo djece ".
Isto smatra i Ivana iz Podgorice koja u ankete RSE kaže da se siromaštvo u Crnoj Gori prenosi generacijama:
"Rađaju se u porodicama koje su generacijama pogođene siromaštvom zbog čega se njihov potencijal ne može razviti u potpunosti i zbog čega teško da mogu izaći iz tog začaranog kruga".
Banka hrane godinama predlaže uvođenje besplatne užine, prevoza i udžbenika za djecu u zoni siromaštva, osnivanje fonda za obrazovanje i zapošljavanje jednog od roditelja za stalno, da bi ta djeca imala stabilne prihode.
Žunjić ukazuje i na značajne socijalne razlike u Crnoj Gori, koje naročito pogađaju djecu:
"Ljudi koji žive u drugim slojevima društva jako malo znaju ko u stvari živi u njihovom komšiluku. To ih malo zanima, i da neka djeca zaista nemaju da jedu ".
Drastičan jaz između bogatih i siromašnih
A da je prosječan prihod najbogatije petine građana Crne Gore sedam i po puta veći od prihoda najsiromašnije petine, pokazuju podaci Eurostata iz 2020. godine.
U Evropskoj uniji najbogatiji imaju u prosjeku pet puta više od najsiromašnijih.
Na sve oštriju diskrepancu između bogatih i siromašnih ukazuju i građani u anketi.
"Voljela bih kad bi mogla nekima da se limitira plata na 200-300 eura samo jednu godinu da žive od nje, možda bi onda shvatili i vidjeli kako je polovini građana i njihovoj djeci", kaže Dubravka iz Mojkovca ocjenjujući da su bogati sve bogatiji a siromašni još siromašniji.
I Ana iz Nikšića smatra da je siromaštvo u Crnoj Gori posljedica nezajažljvog apetita političke elite koja nema osjećaj za običnog građanina:
"Naša djeca nemaju da jedu jer treba najesti gomilu političara koji su bahati, neodgovorni, sa velikim beneficijama, od voznih parkova do dnevnica, honorara, bagetelnih kredita. Njihova djeca sigurno ne žive u siromaštvu".
Ana kaže da bi bilo otrežnjujuće da neko izvede računicu koliko "država" košta svakog građanina.
Poslaničke plate u Crnoj Gori su od 1.470 do 2.600 eura, dok su ministarske oko 1.700 eura. Službenih automobila je skoro 4.300.
Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu za RSE kaže da je decenijama Crna Gora kreirana kao socijalno nepravedno društvo:
"Kreiran je sistem u kojem je stvoren uzak krug bogatih prema kojima se slivao ogroman novac iz državne kase. Tako smo došli do društva duboke socijalne nepravde. Imamo jako mali procenat bogatih koji su dobili sve. I ogroman broj onih koji su dobili jako malo, ili ništa. Zato mi danas imamo tako poražavajuću socijalnu sliku u zemlji".
Mrdović ocjenjuje da je program Evropa sad, na osnovu kojeg su u Crnoj Gori povećane minimalna i prosječna zarada, prvi korak nakon tri decenije u pravcu smanjenja siromaštva. Evropa sad je program po kom su u Crnoj Gori, od januara, povećane zarade.