Ruski napad na Ukrajinu sve mijenja u Evropi
Ovo je prijetnja svima, jer dešavanjima u Ukrajini nije ugrožena samo ta zemlja, već sve demokratije, ocjenio je Otom (Othon) Anastasakis, direktor studija jugoistočne Evrope na Oksfordu i viši naučni saradnik na St Antoni's koledžu Univerziteta u Oksfordu.
"Ukrajina se bori za sopstvenu demokratiju i izbor kojim putem želi ići, ali je to relevantno i za globalni nivo, jer se u Ukrajini bore i za sve naše demokratije. Ovo je prijetnja svima, uključujući i zemlje Evropske unije (EU) i zato u ovom momentu EU mora nastupiti ujedinjeno", smatra Anastasakis dodajući da je riječ je o borbi između demokratskog i autokratskog sistema.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin je pokrenuo 24. februara vojni napad na Ukrajinu i upozorio druge zemlje da će "svaki pokušaj ometanja ruske akcije dovesti do posljedica koje nikada ranije u istoriji niste vidjeli".
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski proglasio je 24. februara ratno stanje u cijeloj zemlji.
Hoće li invazija promijeniti politike Zapada prema Balkanu?
Ovo je prelomna tačka nakon koje ništa više neće biti isto ne samo u Evropi, nego i na Zapadnom Balkanu, smatra Zlatko Vujović iz Centra za monitoring i istraživanja (CeMI) povodom invazije Rusije na Ukrajinu i implikacija na Zapadni Balkan.
"Reakcija Zapada nije jaka kako to zaslužuje situacija. Jer, u Evropi je okupirana nezavisna zemlja. Putin neće stati. Mislim da ga je oklijevanje Zapada zapravo ohrabrilo da bude veoma agresivan, a slično smo vidjeli i na Krimu, u Donjecku i Lugansku", kaže Vujović.
Da će invazija Rusije na Ukrajinu biti veliki izazov za sve globalne činioce, ocjenuje i direktor Nove geopolitičke istraživačke mreže u Ukrajini Mikhailo (Mykhailo) Samus, koji očekuje da će to uticati i na nove politike NATO-a.
"Na primjer, ako bi neka od baltičkih zemalja bila napadnuta, nisam siguran da li bi sve članice NATO glasale za njenu odbranu? Dakle, to je veliki izazov za međunarodni poredak, globalno. Nadam se da će euro-atlanska zajednica reagovati veoma brzo da spriječi Rusiju u potezima koji se ne mogu razumjeti u 21. vijeku", kaže Samus.
Međunarodna zajednica mora osuditi i zaustaviti rusku agresiju, izjavila je otpravnica poslova u ambasadi Ukrajine u Crnoj Gori Natalija Fijalka (Nataliya Fiyalka).
"Nadam se da će međunarodna zajednica stati uz Ukrajinu, ne samo praznim riječima. Jer, ovdje je riječ o globalnom poretku. Mi ćemo se boriti za svoju zemlju bez obzira na tu reakciju, ali nam je veoma potrebna ta podrška", kaže Fijalka.
Politički analitičar Zlatko Vujović smatra da zapadne zemlje trebaju biti prisutnije u regionu, ali i Moldaviji i Gruziji, te prestati da "zatvaraju oči" pred onim što se dešava.
Srbija glavni igrač Rusije na Balkanu
Vujović smatra da je Srbija glavni podržavalac Rusije na Zapadnom Balkanu, te da Zapad ne razumije koliko je jak ruski uticaj na njenog predsjednika Aleksandra Vučića.
"On je glavni proksi Rusije na Zapadnom Balkanu", smatra Vujović i podsjeća da je koalicija Vučićeve partije i ostalih partija koje vode zemlju ista koalicija koja je bila u konfliktu sa NATO 1999. godine.
"Iste su vrijednosti, samo bolji PR", konstatuje Vujović.
Ocjenjuje i da je politički pristup Rusije i Srbije isti, da Srbija "imitira" Rusiju, no da je razlika u tome što nije toliko snažna, a okružena je NATO zemljama.
"U Beogradu još uvijek ima onih koji smatraju da ta zemlja treba da primijeni ‘copy-paste’ na Kosovu onoga što je Rusija učinila na Krimu, kada je anektirala taj dio Ukrajine", kaže Vujović.
Očekuje i da će Srbija i Rusija nastaviti da destabilizuju Zapadni Balkan.
"Posebno u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini mislim da bi EU i SAD trebali da budu snažnije prisutni, kako bi spriječili ruski proksi da destabilizuje region", rekao je Vujović.
Sličnost odnosa Ukrajina-Rusija i Crna Gora-Srbija
Među sličnostima u odnosu Ukrajina-Rusija i Crna Gora-Srbija, Vujović navodi to što u ukrajinskom postoji jak ruski, a u crnogorskom srpski uticaj. Takođe, Rusija nikada nija zaista priznala Ukrajinu, kao što ni dio zvaničnih političkih vođa Srbije ne priznaje Crnu Goru.
"Ali, tu je i jedna velika razlika: Crna Gora je dio NATO-a, pa Srbija ne može raditi ono što je radila tokom devedesetih godina. Mi smo iskusili ono što Ukrajina sada prolazi: Srbija je napala i pokušala da okupira djelove Hrvatske, Bosne i Hercegovine, a došlo je i do rata na Kosovu. I Crna Gora je bila blizu rata 1997. i 1999. godine, iako je tada bila dio Jugoslavije", podsjeća Vujović.
Dodaje da je ono sa čime se Crna Gora sada suočava hibridni rat, koji protiv nje podržavaju i finansiraju Srbija i Rusija.
"Rusi imaju problem da realizuju planove za Crnu Goru jer im nije susjedna zemlja, pa koriste resurse Srbije: tajnu službu, parlamentarne i parapolitičke grupe koje Rusija finansira, te Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC)", kaže Vujović.
Srbija i Rusija su primijenile na Crnu Goru "mekši" scenario, promjene vlade, čime su dobili prorusku vladu unutar NATO-a, pa aktuelna situacija kao lakmus papir pokazuje realnost u Crnoj Gori.
Na izborima avgusta 2020, prozapadna vlast predsjednika države Mila Đukanovića zamijenjena je savezom prosrpskih, djelimično i proruskih snaga I jednim građanskim pokretom.
One su izabrale vladu blisku SPC kojoj je početkom februara izglasano nepovjerenje. Aktuelni pokušaji da se formira nova vlada izaivaju političku napetost u Crnoj Gori.
Zapadni saveznici treba da budu uključeniji u događaje u Crnoj Gori i da daju veću podršku prozapadnim snagama, jer je riječ o zemlji koja je važna zbog svog strateškog položaja - prilaza Mediteranskom moru, zaključuje Vujović.
Serijal online razgovora o invaziji Rusije na Ukrajinu i implikacijama na Zapadni Balkan je organizovao Atlantski savez u Crnoj Gori, iz kojeg su ocijenili da je riječ o agresiji protiv suverene i nezavisne države, teškom kršenju načela međunarodnog prava i ozbiljnoj prijetnji evroatlantskoj bezbjednosti.