Sukobi u Iraku nakon što se dominantni šiitski klerik povukao iz politike

Jedna od najmoćnijih osoba u Iraku, koja je bila u središtu duge krize oko formiranja vlade, saopštila je da se povlači iz političkog života.

Moqtada al-Sadr, vatreni šiitski klerik s milionima sljedbenika, objavio je svoju odluku na Twitteru.

Nekoliko ljudi je navodno ubijeno u sukobima nakon što su njegovi pristaše upali u predsjedničku palatu, prenosi BBC.

Stotine ljudi su sedmicama kampovale ispred parlamenta nakon što su ga upali u znak protesta zbog političkog zastoja.

Sadrova najava dolazi dva dana nakon što je pozvao sve stranke i osobe uključene u politički život nakon invazije na Irak 2003. pod vodstvom SAD-a da odustanu.

Njegov politički savez osvojio je najviše mjesta na opštim izborima u oktobru prošle godine, ali su njegovi poslanici kasnije podnijeli ostavke zbog zastoja s suparničkim šiitskim blokom oko imenovanja novog premijera.

"Odlučio sam se ne miješati u političke poslove, ali sada najavljujem svoje konačno penzionisanje i zatvaranje svih [sadrističkih] institucija." Neka vjerska mjesta povezana s njegovim pokretom ostaće otvorena.

Četrdesetosmogodišnji Sadr bio je dominantna figura u iračkom javnom i političkom životu u posljednje dvije decenije.

Njegova Mehdi vojska pojavila se kao jedna od najmoćnijih milicija koje su se borile protiv američkih i savezničkih snaga iračke vlade nakon invazije kojom je svrgnut bivši vladar Saddam Hussein. Kasnije ju je preimenovao u Mirovne brigade i ona je i dalje jedna od najvećih milicija koje sada čine dio iračkih oružanih snaga.

Iako je Mehdijeva vojska bila povezana s Iranom, Sadr se nedavno distancirao od šiitskog susjeda Iraka i promijenio poziciju nacionalista koji želi okončati američki i iranski utjecaj na unutrašnja pitanja Iraka.

Suparnički šiitski politički blok, Koordinacijski okvir, s kojim je Sadrov blok bio u sukobu, uglavnom uključuje stranke koje podržava Iran.

Sadr, jedna od najprepoznatljivijih iračkih figura, sa crnim turbanom, tamnim očima i krupnom građom, branio je obične Iračane pogođene visokom nezaposlenošću, stalnim isključenjima struje i korupcijom. On je jedan od rijetkih ljudi koji bi mogli brzo mobilisati stotine hiljada pristalica na ulice i ponovo ih povući.