Obnova najvećeg nacionalnog spomenika u BiH 'zapela' na tenderima
Tri tendera za restauraciju dvorca Lothara von Berksa u Cazinu, na krajnjem sjeverozapadu BiH su propala, a po izjavama nadležnih, nema optimizma ni oko četvrtog, koji je u toku.
Sve ponude koje su do sada pristizale bile su neprihvatljive.
Dvorcem koji je sastavni dio Starog grada Ostrožca, a koji je nacionalni spomenik, kroz historiju su prolazili hrvatski plemići, knezovi, age, grofovi, vitezovi, pjesnici, umjetnici.
Stari Grad Ostrožac i njegov dvorac je najveći nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, a tu titulu ima već 11 godina.
Mještanin koji živi u blizini ovog nacionalnog spomenika Rešid Sagrković za Radio Slobodna Evropa kaže kako se ne smije dozvoliti da dvorac propadne.
"Počelo je obrušavanje zidova, dvorac je u katastrofalnom stanju, čak postoje iz rata granate koje su nanijele ogromnu štetu, ni krov nije saniran", kaže Sagrković za RSE
Do sada je u obnovu nacionalnog spomenika BiH, starog grada Ostrožac, uloženo oko pola miliona maraka (oko 250.000 eura). No, to nije ni izbliza dovoljno da, mjesto koje posjećuju i brojni turisti, ponovo zablista.
Zašto tenderi 'padaju'?
U dosadašnjim postupcima javnih nabavki, koje se odnose na radove rekonstrukcije dvorca Lothara von Berksa, utvrđeno je da su ponude bile neprihvatljive u pogledu dostavljene dokumentacije i ponuđene cijene ponuđača, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE), Nermin Ogrešević, gradonačelnik Cazina u kojem se ovaj nacionalni spomenik i nalazi.
Ogrešević dodaje da je u prva dva puta postupka javna nabavka poništavana iz razloga što su dostavljene ponude bile iznad procijenjene vrijednosti.
Treći put, kaže, jer ponuđači uz ponudu nisu dostavili obaveznu bezuslovnu bankarsku garanciju kojom bi garantovali i ozbiljnost ponude.
"Radi se o specifičnim radovima čiji je rok izvođenja 24 mjeseca od dana uvođenja izvođača u posao, a zbog obaveze posjedovanja ovlaštenja nadležnog ministarstva za izvođenje radova zaštite, konzervacije i rehabilitacije nacionalnih spomenika, mali je broj firmi registriranih u BiH koje ispunjavanju uslove. Na području Unsko-sanskog kantona trenutno nemamo ni jednu takvu firmu registriranu", kaže Ogrešević za RSE.
Iz Zavoda za zaštitu nacionalnih spomenika, koji djeluje pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, navode u odgovoru za RSE da se na prva dva tendera prijavila jedna firma, dok su se na treći prijavile dvije firme.
Trenutno je za obnovu dvorca urađen glavni projekat. Nabavka koja je u toku podrazumijeva zamjenu krova na dvorcu, međuspratnih konstrukcija i vanjske stolarije.
U Bosni i Hercegovini postoje četiri firme koje izvode radove rekonstrukcije na nacionalnim spomenicima, kaže za RSE Ermin Beganović, direktor Centra za kulturu i turizam grada Cazina, koji upravlja ovim nacionalnim spomenikom.
Dodaje da je dvorac u najlošijem stanju i da je njegova obnova ujedno i najskuplja.
Trenutna procijenjena vrijednost ovih radova je veća od četiri miliona maraka (oko dva miliona eura).
"Nažalost, odbijamo ponude koje su za nekih 40 do 50 posto veće u odnosu na procijenjenu vrijednost. U tom slučaju javna nabavka se mora poništavati, jer nije moguće u suštini takvog ponuđača odabrati. Čak, ni materijal za obnovu dvorca nije problem. U našem centru imamo originalne dijelove koji se odnose na stolariju, imamo i uzorke koji se odnose na krovni pokrivač. Ovdje je najveći problem što imamo samo četiri licencirane firme, a te firme su, uglavnom, stacionarane u Sarajevu,Konjicu i Mostaru", kaže Beganović za RSE.
Tenderskom dokumentacijom propisani su minimalni uslovi koje zainteresirani ponuđači, a kasnije i izvođači, moraju ispunjavati a to je da imaju ovlaštenje nadležnog ministarstva za izvođenje radova i iskustvo iz oblasti visokogradnje.
Prema postojećim propisima, za obnovu nacionalnih spomenika u BiH zadužene su vlade dva bh. entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska) i Brčko distrikt, kao zasebna administrativna jedinica u BiH.
Odobrenje za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnih spomenika izdaje Federalno ministarstvo prostornog uređenja.
Obnova dvorca kompleksan i skup posao
Dvorac i cjelokupna cjelina starog grada predstavljaju i historijsku riznicu BiH, jer svjedoče o raznim epohama kroz koje je građen- srednjem vijeku, te Osmanskom i Austrougarskom periodu.
I upravo taj historijski momenat znatno komplicira njegovu obnovu, kaže Adnan Kaljanac, profesor arheologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
"Ako se ide na to da se dvorac uradi onako kako i izgleda, onda tu trebaju stručnjaci i za srednji vijek, Osmanski period, moraju se uraditi arheološka istraživanja kojim bi se utvrdilo gdje su i u kojim fazama rađeni i pravljeni arhitektonski zahvati na ovom objektu. Sve to evidentirati i dokumentirati, i to je neki proces koji bi trajao i par godina, da bi se nakon toga pristupilo terenu, da se krene sa radovima", kaže Kaljanac za RSE.
Dodaje i da je prilično komplicirano doći do materijala za ovakav objekat.
"Ako težite da napravite autentični malter, kod nas je jako teško doći do takvih materijala koji omogućavaju autentičnost, zato što mi nemamo adekvatnu proizvodnju i onda sve morate da uvozite. Sad za obnovu jednog takvog dvorca, tu se radi o velikim količinama materijala koji bi podlijegale međunarodnim nabavkama", kaže Kaljanac.
Dodaje i da procijenjene vrijednosti, uglavnom, nisu u skladu sa stanjem na tržištu i da četiri miliona maraka, koliko je planirano za obnovu dvorca, nije dovoljno.
"Morate poznavati stanje temelja da biste stavili određenu količinu na krov i prema stanju tih temelja izabrati koju građu ćete koristiti i kakvu, da li ta građa zadovoljava fizičke izdrživosti krova. Sve to košta. Generalno, kad kažemo četiri miliona to zvuči jako puno. Ako se radi po modernom standardu, od ta četiri miliona, veliki dio tog novca odlazi samo na utvrđivanje stanja izdržljivosti, pa izrade projektne dokumentacije i onda u sve to uklopiti još fizički rad", kaže Kaljanac, te dodaje da Evropa ulaže značajna sredstva u konzervaciju i restauraciju takvih objekata.
"Naprimjer, samo održavanje obnovljenog manjeg objekta u Francuskoj košta četiri miliona maraka", navodi on .
Bosna i Hercegovina ima više od 900 dobara koji su proglašeni nacionalnim spomenicima.
Za svaki od njih, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH utvrdila je mjere zaštite. Tako, primjerice, nije dozvoljeno rušenje, niti bilo kakvi radovi, osim onih propisanih odlukom o proglašenju nacionalnim spomenikom.
U obnovu spomenika do sada uloženo pola miliona maraka
Stari grad Ostrožac proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2013. godine.
Nacionalni spomenik čine srednjovjekovna utvrda, utvrda iz osmanskog perioda, dvorac Lothara von Berksa i zbirka skulptura.
"Treba ga obnoviti, tu ima i soba, malo naroda zna da je tu bio restoran, kad je mogao prije 50 godina raditi restoran što ne bi mogao i sad", kaže mještanin Ostrožca, Asmir Burzić.
Na obnovi ovog najvećeg nacionalnog spomenika u proteklom periodu realizovano je nekoliko značajnih projekata manje vrijednosti.
Kako kaže gradonačelnik Cazina, trenutno se radi na izradi glavnog projekta rekonstrukcije tabija, zidina i srednjovjekovnog dijela starog grada.
Također, značajan je i projekat koji je u toku, a odnosi se na izgradnju ekološkog sanitarnog čvora koji će biti završen do kraja ove godine.
U toku je i javna nabavka za novi objekat suvenirnice i kafe bara.
Federalno ministarstvo prostornog uređenja sudjelovalo je u obnovi nacionalnog spomenika Stari grad Ostrožac 2016., 2023. i 2024. godine u iznosima od ukupno 160 hiljada maraka (oko 80 hiljada eura).
Jedan projekat iz 2016. koji se odnosio na hitnu sanaciju na dvorcu je završen, dok su ostala dva u fazi realizacije, kažu iz Ministarstva za RSE.
I zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH navode i da su u posljednjih 28 godina na dvorcu Lothara von Berska vršene samo hitne intervencije na sanaciji najugroženijih dijelova, s ciljem zaštite od daljeg propadanja.
Na bedemima starog grada Ostrožac su se parcijalno vršili konzervatorsko-restauratorski radovi.
Inače, u posljednje tri godine zabilježeno je više od 40 hiljada turista koji su posjetili dvorac.
Saradnja na tekstu: Azra Bajrić