Civili iz Buče u ruskom zatvoru tri godine nakon oslobađanja grada

Piše: Borys Sachalko
Prošle su tri godine otkako je ukrajinska vojska oslobodila Buču, grad u blizini Kijeva, i mjesto nekih od najgorih zločina koje su počinile ruske snage u prvim danima invazije na Ukrajinu.
No, najmanje 33 civila iz ovog ukrajinskog grada do danas se nalazi u ruskom zatvoru.

Među njima je Vladyslav Popovych koji je ranjen 2022. godine, tokom masakra u Buči kada su poginule stotine ukrajinskih civila i ratnih zarobljenika.
Njegova majka, Tetyana Popovych, ne odustaje od borbe da bude oslobođen iz ruskog zatvora i vrati se u Ukrajinu.
Vladyslav je 2. marta 2022. godine pogođen u nogu, a potom je nestao.
"[Ruske trupe] nastavile su pucati u njih, iako su bili na koljenima s podignutim rukama", prisjeća se Tetyana, pokazujući na nekadašnji ruski kontrolni punkt.
Tetyana je u početku vjerovala da je njen sin pobjegao i da je uspio da se sakrije u dvorištu, blizu njihove porodične kuće. Međutim, ubrzo je shvatila da je nestao.

Nekoliko mjeseci kasnije, saznala je da se nalazi u ruskom zatvoru u Kursku.
Nakon što je poslala upit Ministarstvu odbrane Rusije, dobila je potvrdu da je Vladyslav pritvoren pod optužbom za navodni otpor specijalnoj vojnoj operaciji, kako Moskva naziva svoju invaziju na Ukrajinu.

Osim pisma koje je od njega dobila 2023. godine, Tetyana nije imala nikakav kontakt sa sinom.
'U izolaciji'Organizacije za ljudska prava i pravni eksperti upozoravaju da takvi potezi Rusije predstavljaju ratne zločine.

Anastazija Panteleyeva, iz Medijske inicijative za ljudska prava, kaže da pritvarajući Popovycha Moskva krši međunarodno pravo.

"Civili ne mogu biti oteti i odvedeni iz svoje zemlje. Svi civili uhapšeni u sjevernim ukrajinskim regijama nalaze se u izolaciji“, kaže ona.
U nedavnom izvještaju Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih nacija (UN) istaknuto je da je Rusija odgovorna za prisilne nestanke ukrajinskih civila, koji su bili "rašireni i sistematski".

Ukrajinska vlada nastavlja diplomatske napore kako bi omogućila oslobađanje svojih civila.
Tri godine nakon okupacije Buče, većina razorenih zgrada i infrastrukture su obnovljeni.
No, za majke poput Tetyane, nastavlja se borba za oslobađanje njihovih najbližih iz ruskih zatvora.