Seksualno nasilje, trauma o kojoj se u Sjevernoj Makedoniji često ćuti

Dvadesetdvogodišnja djevojka iz Lipkova, makedonske opštine na sjeveru zemlje, prijavila je da je 45-godišnji muškarac pokušao izvršiti seksualni čin nad njom, navela je policija, dodajući da se preduzimaju mjere za razjašnjenje slučaja.

Ovaj slučaj, koji je evidentiran krajem prošlog mjeseca, posljednji je prijavljeni slučaj seksualnog nasilja koji je zabilježila policija, dok su prijave za seksualno nasilje rijetke, navodi Nacionalna mreže protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

Žrtve silovanja obično odustanu još na početku postupka u kojem moraju da dokažu seksualno nasilje.

Prvi "zid" na koji nailaze je taj što u Sjevernoj Makedoniji postoje samo tri centra u kojima žene i muškarci, koji su pretrpjeli seksualno nasilje, mogu potražiti pomoć.

Centre za sve koji su pretrpjeli seksualno nasilje otvorilo je Ministarstvo zdravlja 2018. godine.

Oni funkcionišu pri Klinici za ginekologiju i akušerstvo u Skoplju, Kliničkoj bolnici u Tetovu i Opštoj bolnici u Kumanovu.

Iz Ministarstva zdravlja nisu odgovorili na pitanje Radija Slobodna Evropa koliko žrtava je tamo dobilo pomoć.

Stručnjakinja za rodna pitanja Neda Čalovska Dimovska kaže da ovi centri postupaju prema standardnoj proceduri.

Ono što je problematično je to što je tim koji pristupa žrtvi u trenutku velike traume, sastavljen od previše ljudi.

"Prvo, žrtva treba da razgovara sa socijalnim radnikom, zatim se zove policija, potom inspektor, a onda on zove Državno tužilaštvo. U principu, treba pozvati osobu sa sudske medicine koja treba da izvrši sudsko vještačenje. To se u praksi ne dešava, već se žrtva vodi u Institut za sudsku medicinu", pojašnjava Čalovska Dimovska.

Dok žrtva stigne u Institut za sudsku medicinu u Skoplju, koji je jedini u zemlji, počinje odugovlačenje postupka, posebno za one koji dolaze iz manjih gradova ili ruralnih sredina.

Stoga, građanski aktivisti traže da se ginekolozi u svim bolnicama obuče za prikupljanje dokaza, ali i da se obuče forenzičke sestre.

'Sistem je funkcionalan'Međutim, prema riječima prvog čovjeka sudske medicine, dr. Aleksandra Stankova, sistem za prikupljanje dokaza u Sjevernoj Makedoniji je potpuno funkcionalan.

"Prilikom prikupljanja dokaza, postoji tzv. trougao žrtva-počinilac-mjesto događaja. Od dokaza koje prikupite, morate formirati taj trougao, odnosno povezati žrtvu, počinioca i mjesto događaja. Kao institut radimo 24 sata", ističe Stankov.

Iako se dokazi prikupljaju tokom pregleda, kaže on, jednako je važno da dokaza ima u dovoljnoj količini i da se pravilno čuvaju.

"Možda treba da se učini nešto kako bi se skratio proces prisustva osoba u policiji gdje se uzimaju početne informacije, ali nema potrebe da se sistem mijenja", ističe on.

Izjava pred tužiocem sa odloženim dejstvomIz civilnih organizacija apeluju da se omogući davanje izjave sa "odloženim dejstvom", za razliku od sadašnjeg sistema gdje žrtva mora davati izjavu i po nekoliko puta tokom cijelog postupka.

Tužiteljica Lenče Ristoska kaže da se početne informacije od žrtve mogu uzeti i na manje formalan način.

"Trebalo bi propisati početni pristup koji će žrtvi dati mogućnost da se oporavi, a u međuvremenu ćemo imati priliku prikupiti i druge dokaze, pa ćemo se nekako naći na sredini", dodaje Ristoska.

Ona kaže da zbog traume i stresa, žrtva može zaboraviti neke detalje ili ih ispričati na drugačiji način.

"I eto vam odbrane, ispada da je izjava kontradiktorna onoj koja je već u zapisniku. Pa je pitanje koliko će sudije biti senzibilizovane da to proizlazi iz traume žrtve, a ne da ona laže. Kao nadležni organi dovodimo se u nezavidnu situaciju kada žrtvi ne pružimo adekvatnu zaštitu, jer smo je tokom krivičnog postupka izložili reviktimizaciji", navodi tužiteljica.

Organizacije očekuju da bi davanje izjave pred tužiocem s odloženim dejstvom moglo promijeniti situaciju.

U praksi, ovo bi značilo da, iako se dokazi uzimaju odmah, komunikacija sa tužiocem bi uslijedila nakon oporavka žrtve.

"Sa aspekta davanja izjave i komunikacije žrtve sa javnim tužiocem, imamo prijedlog da se to odloži dok žrtva ne ozdravi. Znači, dok ne ojača, žrtva ne bi trebala da daje izjavu, a u međuvremenu bi Državno tužilaštvo moglo da prikuplja druge dokaze", objašnjava Čalovska Dimovska.

Međutim, organizacije civilnog društva ne zahtijevaju samo promjene u protokolu po kojem se postupa u slučaju ovakvog nasilja, već apeluju i da se otvore krizni centri koji bi dugoročno štitili žrtve.

Prema navodima aktivista, ovo bi moglo promijeniti praksu nedovoljnog prijavljivanja slučajeva seksualnog nasilja, što je zabilježeno i u posljednjem izvještaju Stručne grupe za suzbijanje nasilja nad ženama (GREVIO) objavljenom u septembru 2023. godine.

Ova ekspertska grupa Savjeta Evrope ocijenila je da Sjeverna Makedonija ima izuzetno nisku stopu prijavljivanja takvih slučajeva zbog stigme, ali i zbog nedovoljnog broja centara za pomoć žrtvama.

Stereotipi i manjak povjerenja u institucijePravna stručnjakinja Ana Avramoska Nuškova među razlozima za ćutanje o ovom nasilju navodi i manjak povjerenja u institucije.

"Po zakonu, morate žrtvi pružiti psihološku pomoć i podršku, zaštititi je ako postoji akutno nasilje, smjestiti je negdje ili ukloniti nasilnika. Kada stručnjaci zakažu u svojim postupcima, odnosno u hitnosti svojih postupaka, tada se stvara taj nedostatak povjerenja", kaže za Radio Slobodna Evropa, Avramoska Nuškova, inače projektna koordinatorica u Nacionalnoj mreži protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

Drugi aspekt problema, dodaje ona, jest to što makedonsko društvo "i dalje njeguje kulturu nasilja".

"Ovdje je sramota reći šta ti se događa ili da ideš na psihoterapiju, i to je onaj trenutak kada se žene povlače", ističe Avramoska Nuškova.

I dok organizacije civilnog društva strahuju da je broj žrtava daleko veći od onoga što je zabilježeno u policijskim izvještajima, službena statistika makedonskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) pokazuje da je u periodu od 2020. godine do februara 2025. registrovano 150 žrtava silovanja.

U pisanom odgovoru za Radio Slobodna Evropa, MUP je naveo da je 48 žrtava bilo maloljetno. Što je riječ o polu, 143 žrtve su bile žene. Pet od njih je registrovano u prva dva mjeseca ove godine. Jedna od tih pet žrtava bila je maloljetna, saopštio je MUP.