Pukovnik Vojčik: Iznenadno povlačenje američkih trupa izazvalo bi nesigurnost na Kosovu

Sjedinjene Američke Države ostaju glavni oslonac stabilnosti na Kosovu i svaka iznenadna promjena u rasporedu američkih trupa u zemlji mogla bi izazvati nesigurnost i povećati prostor za spoljne uticaje, upozorava penzionisani američki pukovnik Rej Vojčik (Ray Wojcik), koji je ranije služio kao šef Kancelarije za odbrambenu saradnju u Ambasadi SAD-a u Prištini.
Debata o ovoj temi ponovo je otvorena ove sedmice nakon što je američki list Politico, pozivajući se na četvoricu diplomata NATO‑a, objavio da SAD traže od saveza da smanji svoje spoljne angažmane, uključujući i misiju KFOR‑a na Kosovu.
Trenutno u KFOR‑u služi oko 590 američkih vojnika.
U odgovoru za Radio Slobodna Evropa 19. februara, zvaničnik Pentagona rekao je da "trenutno nema nikakvih najavljenih promjena u rasporedu snaga".
RSE: Kolike su šanse da SAD smanje svoje vojno prisustvo na Kosovu u okviru šireg restrukturiranja NATO‑a i koji bi faktori uticali na takvu odluku?
Vojčik: SAD preispituju svoj globalni vojni raspored s posebnim fokusom na to da evropski saveznici NATO‑a preuzmu veći dio odgovornosti za kolektivnu odbranu u Evropi, dok se Amerika više posvećuje Indo‑Pacifiku i Zapadnoj hemisferi.
U tom kontekstu očekuju se određene promjene u rasporedu američkih snaga u Evropi. Zato je veoma važno da evropski saveznici imaju kapacitet da preuzmu veće odgovornosti.
Vodeća uloga Evropske unije u političkoj normalizaciji odnosa Kosova i Srbije takođe može olakšati prelazak ka većim bezbjednosnim obavezama Evrope.
Istovremeno, prilikom odlučivanja o pozicioniranju NATO‑a, mora se uzeti u obzir kapacitet, profesionalizam i legitimitet kosovskih bezbjednosnih institucija, uključujući Policiju Kosova i Kosovske bezbjednosne snage.
Od proglašenja nezavisnosti, Kosovo je ostvarilo značajan napredak u izgradnji demokratskih institucija, uključujući vrlo pozitivne pomake u Policiji Kosova i Kosovskim bezbjednosnim snagama.
Zahvaljujući tom napretku, NATO može postepeno prelaziti sa uloge prve stabilizujuće linije na ulogu nadzora, fokusiranu na odvraćanje rizika, dok kosovske bezbjednosne institucije postaju sve sposobnije da održavaju red i stabilnost.
Na kraju, šira procjena regionalne stabilnosti takođe utiče na odluke. Nestabilnost na Kosovu može se preliti na Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru ili Sjevernu Makedoniju, povećavajući strateški rizik i potencijalno odlažući odluke o povlačenju snaga.
RSE: Koje bi bile neposredne posljedice po bezbjednost na Kosovu ako bi SAD značajno smanjile svoj doprinos u KFOR‑u?
Vojčik: Bilo kakva iznenadna promjena u pozicioniranju američkih ili savezničkih snaga u KFOR‑u bila bi pogrešna i izazvala bi nesigurnost.
Uvijek moramo imati na umu kako izgleda radikalna promjena u rasporedu snaga — dovoljno je prisjetiti se haotičnog povlačenja koje su SAD izvele u Avganistanu 2021. godine.
Takođe, treba podsjetiti da su 2023. godine srpski paramilitarci napali kosovsku policiju.
Ne smijemo zaboraviti ni istoriju: nestabilnost na Balkanu doprinijela je izbijanju Prvog svjetskog rata i smrti 20 miliona ljudi širom Evrope.
Plan NATO‑a oduvijek je bio da se snage na Kosovu, uključujući američke, smanjuju postepeno i fazno. Ali takav proces mora biti zasnovan na stvaranju odgovarajućih bezbjednosnih uslova.
Ako SAD signaliziraju smanjenje prisustva, evropski saveznici moraće razmotriti kako popuniti prazninu, i svako povlačenje treba sprovesti tek kada se ispune uslovi bezbjednosti.
Značajno smanjenje američkih trupa u KFOR‑u više bi se odrazilo na sposobnost sprečavanja i brze reakcije u krizama nego na svakodnevnu bezbjednost.
Ako bi smanjenje obuhvatilo ključne kapacitete poput izviđanja i nadzora, avijacije, medicinske evakuacije, transporta ili komandnog osoblja, KFOR bi mogao sporije otkrivati prijetnje, sporije donositi odluke i sporije reagovati u kriznim situacijama, naročito u osjetljivim područjima.
To bi moglo stvoriti krhku tranzicionu fazu koju bi destabilizujući akteri mogli pokušati iskoristiti.
Čak i ako evropske zemlje nadomjeste taj nedostatak, razlike u sistemima uzbunjivanja i nacionalnim pravilima upotrebe sile mogu učiniti reakciju sporijom i manje odlučnom.
Policija Kosova jeste sposobna da održava svakodnevnu bezbjednost, a dugoročni bilateralni programi, poput partnerstva Ajova‑Kosovo i saradnje gradova pobratima, će se nastaviti. Ali oni ne mogu zamijeniti neposredno oružano odvraćanje KFOR‑a, komandnu ulogu NATO‑a i njegovu sposobnost brze reakcije u krizama.
RSE: Može li potencijalno povlačenje američkih trupa stvoriti prostor da Rusija ili Kina prošire svoj uticaj na Zapadnom Balkanu?
Rej Vojčik: Da. Povlačenje američkih trupa s Kosova moglo bi otvoriti prostor Rusiji i Kini da prošire svoj uticaj na Zapadnom Balkanu u svim oblastima: političkoj, informativnoj, vojnoj i ekonomskoj.
Moramo imati na umu da Rusija i Kina snabdijevaju Srbiju oružjem i obučavaju njene oružane snage. Rusija je, naravno, glavni politički saveznik Srbije.
Budite sigurni da Beograd pomno prati ishod ruske invazije na Ukrajinu. Ako taj ishod nagradi rusku agresiju i zločine, to bi moglo ohrabriti Srbiju da se manje brine o mogućim posljedicama ukoliko razvije ili podrži agresivno ponašanje prema Kosovu.
Ista logika važi i za Kinu. Pozitivan rezultat za Rusiju u ratu protiv Ukrajine povećao bi šanse da Kina napadne Tajvan i pojača svoj štetan globalni uticaj, uključujući i Zapadni Balkan.
Specijal RSE: Kina na BalkanuRusija bi gotovo sigurno iskoristila svako smanjenje američkog vojnog prisustva na Kosovu, i šire u Evropi, kako bi prikazala NATO kao oslabljen. To bi joj dalo više prostora da podriva povjerenje u zapadne institucije u regionu.
Iako je Kina proširila svoj ekonomski i infrastrukturni uticaj u drugim dijelovima regiona i Evrope, Kosovo je dosljedno pokazivalo snažnu usklađenost sa SAD‑om i euroatlantskim institucijama. Ipak, Kina je realizovala nekoliko strateških investicija na Kosovu, obrazac koji se ponavlja širom Evrope.
Zato SAD moraju uzeti u obzir kako se njihov globalni raspored snaga može koristiti ne samo za obuzdavanje kineske agresije u Indo‑Pacifiku, već i za suprotstavljanje kineskim nastojanjima da proširi uticaj u Evropi i šire, jer su ova dva fronta direktno povezana.
Naš globalni vojni raspored mora takođe uzeti u obzir da, ako zaista želimo obuzdati Kinu, potrebna nam je globalna strategija koja uključuje i Evropu.
Ovaj globalni pristup odvraćanju ključan je za američku sveobuhvatnu strategiju "Mir kroz snagu".
Moramo imati na umu da su Rusija i Kina proglasile "partnerstvo bez ograničenja".
Kina, istovremeno, nastavlja svoje aktivnosti kroz inicijativu "Pojas i put" širom Evrope. SAD moraju ostati angažovane u projektima koji tome odgovaraju, poput Inicijative tri mora koju predvodi Poljska, a u kojoj već učestvuju dva zapadnobalkanska država, Hrvatska i Slovenija.
Kosovo bi trebalo pozvati da se pridruži toj grupi kao pridruženi član, kako bi ojačalo svoje političke i ekonomske veze u regionu i Evropi. To jača otpornost Kosova i povećava stabilnost Balkana i Evrope.
Što se tiče brige mnogih ljudi o stalnoj posvećenosti SAD Evropi, uključujući Zapadni Balkan, dobro je podsjetiti se riječi američkog državnog sekretara Marka Rubija na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji:
"Danas sam ovdje da jasno poručim da SAD trasiraju put ka novom vijeku prosperiteta i želimo to ponovo postići zajedno sa vama, našim dragim i najstarijim saveznicima." To je dobar signal za Evropu.
RSE: U kojoj mjeri američko vojno prisustvo na Kosovu djeluje kao faktor odvraćanja od potencijalne nestabilnosti?
Vojčik: Američko vojno prisustvo na Kosovu ima izuzetno snažan odvraćajući efekat, mnogo veći od samog broja vojnika na terenu. Ono šalje jasan signal o strateškoj i direktnoj posvećenosti SAD-a i jača vjerodostojnost i jedinstvo NATO‑a.
Regionalni akteri znaju da bi svaki ozbiljan incident koji uključi američke snage izazvao brzu i kontinuiranu diplomatsku, ekonomsku, a potencijalno i vojnu reakciju Vašingtona, čime bi se značajno povećao rizik i cijena svakog destabilizujućeg djelovanja.
Osim operativnih kapaciteta, prisustvo SAD-a jača jedinstvo saveza, smanjuje rizik od pogrešnih procjena i daje lokalnom stanovništvu sigurnost da je NATO i dalje snažno posvećen stabilnosti regiona. Taj spoj predstavlja ključni stub za sprječavanje nestabilnosti na Kosovu i širom Zapadnog Balkana.
RSE: Ako SAD smanjuju broj trupa, mogu li i treba li druge NATO-ove zemlje pojačati svoju prisutnost na Kosovu?
Vojčik: Bez ikakve sumnje - da. Ako SAD smanje svoj doprinos KFOR‑u, ostali NATO-ovi saveznici morali bi povećati svoju prisutnost kako bi se zadržala vjerodostojnost odvraćanja i operativna efikasnost. I ta povećana prisutnost može se vremenom smanjivati, ali samo ako to dozvole bezbjednosni uslovi.
Jedan od ključnih uslova, koji bi bio prekretnica za cijeli region, jeste članstvo Kosova u NATO‑u.

RSE: Koliko je realno očekivati da Kosovo uskoro uđe u NATO-u?
Vojčik: Članstvo Kosova u NATO‑u je izuzetno važno, ali će zahtijevati vrijeme. Kosovo u NATO‑u predstavljalo bi najsnažniju dugoročnu bezbjednosnu garanciju za Zapadni Balkan, šireći zaštitu kolektivne odbrane prema članu 5. i čvrsto učvršćujući Kosovo unutar euroatlantske bezbjednosne arhitekture.
Sa strateške tačke gledišta, to bi jasno pokazalo gdje Kosovo stoji i ograničilo mogućnosti spoljnim akterima da koriste regionalne tenzije.
Međutim, proširenje NATO‑a zahtijeva konsenzus svih članica, a politička pitanja vezana za priznanje Kosova i širi geopolitički faktori čine članstvo u kratkom roku neizvodljivim.
Ipak, proces približavanja NATO‑u podstiče dalji politički, ekonomski i bezbjednosni napredak Kosova što koristi cijelom regionu.
U međuvremenu, širenje mogućnosti Kosovskih bezbjednosnih snaga da učestvuje u NATO-ovim vježbama, u programima interoperabilnosti, razvoju odbrambenih kapaciteta i učvršćivanju bilateralnih inicijativa, poput partnerstva Ajova‑Kosovo, ima stabilizujući efekat i doprinosi dugoročnim šansama Kosova za integraciju u NATO.
Priredila: Elvisa Tatlić