Ukrajinski mirovni pregovori zapeli, krivac bi mogao biti uticajni istoričar iz Kremlja
Ukrajinski i ruski pregovarači opisali su mirovne razgovore u Ženevi kao "teške" i "kompleksan posao".
Volodimir Zelenski nije okolišao: "istorijska sranja".
Ukrajinski predsjednik objavio je svoju ocjenu jutro nakon što su dvodnevni pregovori 18. februara naglo završeni.
Očekivanja su ionako bila skromna, ovo je bio treći sastanak u posljednjih mjesec dana koji su posredovale SAD, i malo ko je vjerovao da bi mogao dovesti do napretka pred četvrtu godišnjicu rata sljedeće sedmice.
Međutim, nediplomatska opaska Zelenskog ukazuje na jedan od ključnih razloga zašto razgovori ne napreduju – i ujedno podsjeća na jedan od glavnih motiva Kremlja da uopšte započne rat.
U centru svega je istoričar i bivši ministar kulture koji je predvodio rusku delegaciju u Ženevi: Vladimir Medinski.
Najprodavaniji autor (i navodni plagijator)Medinski, rođen u Ukrajini, studirao je engleski i novinarstvo na čuvenom Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose. Radio je u pres-službi ruske ambasade u Vašingtonu oko vremena raspada Sovjetskog Saveza.
Nakon povratka u Moskvu pridružio se PR-agenciji, zatim postao portparol Poreske policije, a 2003. izabran je u Državnu Dumu.
Tokom predsjedničkog mandata Dmitrija Medvedeva, imenovan je u Predsjedničku komisiju za borbu protiv falsifikovanja istorije.
Za Vladimira Putina, koji godinama tvrdi da Zapad iskrivljuje sovjetsku i rusku historiju, Medinski je bio idealan istomišljenik.
Medinski je stekao i slavu i ozloglašenost zahvaljujući seriji popularnih knjiga o istoriji, čiju su činjeničnu utemeljenost istaknuti istoričari često dovodili u pitanje.
Među njegovim najkontroverznijim tvrdnjama:
Pakt Molotov-Ribbentrop iz 1939, kojim su Njemačka i SSSR podijelili Poljsku, "zaslužuje spomenik".Antisemitizam u carskoj Rusiji bio je "preuveličan".Sovjetski Savez nikada nije okupirao baltičke države – samo ih je "inkorporirao".
Godine 2012., kada je njegova prva knjiga Zid izašla uz žestoke kritike, Putin ga je imenovao ministrom kulture.
Godine 2016. grupa ruskih akademika proglasila je njegovu doktorsku disertaciju "propagandnim pamfletom", dok su ga drugi optužili za plagijat.
Nakon odlaska iz Ministarstva kulture 2020. godine, Medinski je prešao u administraciju Kremlja i počeo nadgledati prepisivanje školskih udžbenika istorije.
Ti udžbenici, objavljeni 2023, po mišljenju kritičara označavali su povratak sovjetskom stilu ideološke indoktrinacije, posebno ciljanoj na omladinu koja bi u budućnosti mogla ići u vojsku.
U završnom tomu nalazi se i opravdanje ruske invazije na Ukrajinu:
"Zapad je bio opsjednut destabilizacijom Rusije. Cilj nije bio skriven: rasparčati Rusiju i preuzeti kontrolu nad njenim resursima."
Kulturološki ratnikPozicija Medinskog stavila ga je i u centar kulturnih ratova u Rusiji, dok je Putin pojačavao politiku marginalizacije LGBT zajednice i promoviranja "tradicionalnih vrijednosti".
Godine 2017. sukobio se s jednim od najpoznatijih ruskih režisera zbog baleta o Rudolfu Nurejevu, slavnom sovjetskom plesaču koji je bio otvoreno homoseksualan.Godinu ranije ustvrdio je da je Netflix američki alat za kontrolu uma.Na forumu Valdaj 2018. tvrdio je da su rap i hip-hop "izvorno ruski", a futurističkog pjesnika Vladimira Majakovskog nazvao "prvim reperom".
Pregovarač za mirU julu 2021., oko sedam mjeseci prije invazije, Kremlj je objavio 5.000 riječi dugačak esej pod Putinovim imenom: O istorijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca, tekst koji je praktično negirao postojanje ukrajinske državnosti.
Mnogi vjeruju da je Medinski bio njegov glavni autor.
U sedmicama nakon invazije 2022., delegacije Rusije i Ukrajine sastale su se u Istanbulu, ali pregovori su propali, djelimično zbog ruskih zahtjeva da Ukrajina praktično odustane od suvereniteta.
Medinski je bio dio tih pregovora.
Prošle godine, američki predsjednik Donald Trump ponovo je pokrenuo inicijativu za rješavanje sukoba, pa su ukrajinski i ruski pregovarači opet počeli da se sastaju. Medinski je ponovo imenovan za šefa delegacije.
Početkom ove godine, uz aktivno posredovanje američkih izaslanika, započela je nova runda pregovora.
Rusku delegaciju je isprva vodio direktor GRU‑a, ruske vojne obavještajne službe.
Ukrajinska strana, u kojoj je bio i bivši šef ukrajinske vojne obavještajne službe, Kirilo Budanov (Kyrylo Budanov), opisala je pregovore kao tehničke i konkretne.
Ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha (Andriy Sybiha) rekao je za Evropejsku Pravdu: "Vidimo kvalitativnu promjenu u sastavu. To su drugi ljudi, više nema pseudo-istorijskih predavanja."
Ali nekoliko dana prije 17. februara, Kremlj je objavio da se Medinski vraća na čelo delegacije.
Za iskusne analitičare Rusije to je bio znak da se Moskva opet vraća političkim zahtjevima i da bi ženevski razgovori mogli krenuti loše.
Budanov je uoči sastanka poslao suptilnu poruku: "Diskutovat ćemo o lekcijama naše istorije sa našim kolegama."
Budući pregovoriZelenskijev izraz, "istorijska sranja", protumačen je kao priznanje da su ženevski pregovori vjerovatno uključivali spor oko istorijskih narativa.
U objavi na društvenim mrežama Zelenski je i bocnuo Putina, rekavši da on zna više o Rusiji nego Putin o Ukrajini.
Do 19. februara nije bilo jasno kada će biti održani novi pregovori, pod kojim uslovima, niti da li će se Medinski vratiti za pregovarački sto.
Bivši ruski diplomata pri UN-u, Boris Bondarev, koji je dao ostavku zbog rata, rekao je za Current Time:
"Uloga Medinskog je ista kao i prije: da stvori privid pregovora, da iznosi zahtjeve koje Ukrajina ne može prihvatiti, i tako pokaže 'nepopustljivost ukrajinske strane'. Tu nema ničeg novog."
Priredila: Elvisa Tatlić