Bivša poslanica u Knesetu: Iran i dalje 'puca kao lud'

Izrael je impresivno započeo vojne operacije protiv Irana, ali možda nije mnogo bliži svojim ciljevima nego prije sedmicu dana, izjavila je bivša članica Kneseta, izraelskog parlamenta, Ksenija Svetlova za RFE/RL u intervjuu u svom domu u Tel Avivu 6. marta.

Svetlova, koja je sada izvršna direktorica nevladine organizacije pod nazivom ROPES (Regionalna organizacija za mir, ekonomiju i sigurnost), rekla je da postoji malo primjera "režima koji padaju samo kao rezultat zračnih napada" i bila je skeptična prema ideji da bi iračke kurdske milicije željele da se uključe u borbu.

RFE/RL: Prošla je gotovo sedmica od početka sukoba. Iz izraelske perspektive, gdje se nalazimo? Kako stvari stoje nakon sedam dana?

Ksenija Svetlova: U vojnom smislu, IDF [Izraelske odbrambene snage] nas redovno obavještavaju da postoje fantastična dostignuća i da postoji manji [iranski] raketni potencijal, da je mnogo lansirnih stanica uništeno. I, zapravo, vidimo manje dejstava, manji obim dejstava ovdje u Izraelu.

Apsolutno sam sigurna da postižu ciljeve koje su sebi postavili, u vojnom smislu. Da li će nas to dovesti do krajnjeg cilja [što se tiče] Izraela, krajnji cilj je pad režima. Nema tu ničega drugog.

Nijedan sporazum neće biti dovoljno dobar. Nijedan alternativni iranski režim neće biti dovoljno dobar u okviru Islamske republike.

Jesmo li sada bliže ovom cilju nego sedmicu prije? Nisam uopšte sigurna u to.

RFE/RL: Šta vas onda navodi na razmišljanje? Šta vas čini neodlučnom u vezi s tim?

Svetlova: Znam ponešto o istoriji pokušaja rušenja režima. Ovdje postoji određena zbrka oko prirode iranskog režima. Nisam sigurna da li ova zbrka proizilazi iz nedostatka stručnosti trenutno u američkoj administraciji ili iz nekog drugog razloga, ili možda iz neke oholosti da, s ovom nevjerovatnom armadom i ovom vatrenom moći, šta se još može dogoditi?

Oni su [osuđeni] da padnu. Ali iranski režim, iz onoga što znamo - i opet, nisam stručnjak za Iran, ali to je višeslojni, vrlo dobro strukturirani revolucionarni režim koji se za ovaj trenutak pripremao 47 godina. I imamo vrlo [malo] primjera režima koji su pali kao rezultat samo zračnih napada. Čak ni kopnena invazija ne obećava uvijek ovakav ishod.

Zato iz Bijele kuće upravo sada čujemo pomiješane signale o mogućnosti neke kopnene operacije tamo, jer oni razumiju da ne mogu postići ovaj vrlo specifičan cilj rušenja režima u ovom trenutku.

Za sada, iranski režim je vjerovatno oslabljen udarima, ali oni pucaju kao ludi, uključujući sve više i više država svakim danom. I dalje kontrolišu ulice, sudeći po oskudnim informacijama koje dobijamo iz Irana. Ovdje, iz Izraela, gledajući Iran, još uvijek ne vidim nikakve znakove kolapsa režima.

RFE/RL: Izraelska vlada je pokrenula ove zračne napade. Ti zračni napadi bili su prva stvar koju smo čuli o ovom ratu. Da li izraelska vlada ima strategiju za rušenje režima izvan zračnih napada?

Svetlova: Ovo je kombinacija izraelske snage, stručnosti, vatrene moći i američke moći. To nije izraelska operacija per se.

Dok Izraelci definitivno znaju kako izvesti prvi udar i potpuno savladati sisteme tamo i ubiti one koji su tamo ubijeni - ovo je naravno veliko dostignuće. Ali umjesto toga, mislim da se rat planira u Pentagonu, a ne u Izraelu. Da li Izrael ima vlastite planove za rušenje režima, to ne znam.

RFE/RL: Čemu se onda nada Netanjahuova vlada, šta Pentagon planira?

Svetlova: Mislim da se nadaju da će rat prije svega trajati dovoljno dugo, da se neće završiti za pet ili šest dana, jer će definitivno trebati mnogo više ako želite potpuno fizički uništiti osnovu režima. Ne možete uništiti institucije per se, ali možete uništiti baze Basidža [dobrovoljačke paravojne snage] i policijske stanice i sve to. Dakle, oni to rade upravo sada, svaki dan.

Zatim će možda doći do početka građanskog rata u Iranu, između raznih manjinskih milicija i snaga Basidža, IRGC-a (Islamske revolucionarne garde). Naravno, iranski protesti će se nastaviti, a onda će se režim morati boriti na mnogim frontovima, a ne samo na vojnom. Na kraju će biti toliko slab da će se jednostavno srušiti možda uz neki pritisak nekih sigurnosnih agencija tu i tamo.

To je realno nada. Da li je to ostvarivo ili ne, tek ćemo vidjeti. Ali barem za sada, ako je neko pomislio -- a ovo je možda malo smjelo poređenje, sa nadom [ruskog predsjednika Vladimira] Putina da preuzme Kijev za tri dana, što se očigledno nije dogodilo, a on je tamo četiri godine.

Ako je neko pomislio da je samo kao rezultat vazdušnih napada, a mislim da je u Izraelu na nivou javnosti postojala ta vrsta nade -- pa, udaraju ih tako snažno, kako da se ne slome? A i Trump... bio je zapanjen, kao, vau, ne podižu bijelu zastavu... Pa, mislim da svako ko se bavi Bliskim istokom tačno razumije zašto se to ne dešava.

RFE/RL: Kakve su onda implikacije svega ovoga za širu regiju, a posebno za Persijski zaliv?

Svetlova: Konkretno za arapske zemlje, to je gubitak sigurnosti. One sebe predstavljaju kao sigurno središte, čudo, pustinjsko čudo. Praktično su se pozicionirale kao da nisu toliko dio Bliskog istoka: Mi smo nešto drugo, mi smo nešto drugačije. Pa ipak, Bliski istok je došao k njima, na njihov kućni prag.

Ako se ovo nastavi, implikacije će biti vrlo široke za energetska tržišta, naravno, ali i za pozicioniranje ovih zemalja kao sigurnih središta. Privukle su toliko ljudskog kapitala, a i finansijskog kapitala, uz obećanje da... će biti sigurne.

Više nisu sigurne. I ako iranski režim preživi - a postoje značajne šanse da će preživjeti - oni će nastaviti terorisati ove države, ne samo napadima dronovima i tako dalje, već i fizičkim terorom.

Juče smo čuli da saudijski zvaničnici smanjuju svoje intervjue i javne nastupe i tako dalje iz straha da će biti meta napada. Ovo je nešto što nisu doživjeli dugo, dugo vremena. To je kao povratak u 80-te, početak 90-ih u ovom smislu.

Izrael je mnogo spremniji za to, ali širi Bliski istok nije. Evropa uopšte nije spremna za to, za prekid isporuka gasa, LNG-a u Kataru i tako dalje. Bliski istok ne može tolerisati ovu međunarodnu krizu. To nije bliskoistočna kriza.

RFE/RL: Ne mogu to tolerisati - ali ne mogu ništa ni učiniti povodom toga.

Svetlova: Ne znam šta mogu učiniti. Gledam države Persijskog zaliva, sa svim tim novim oružjem koje su nabavile od SAD-a, Evrope i drugih zemalja. Nemaju baš vojsku, pravu vojsku. Dakle, mogu se pridružiti Donaldu Trampu (Trump) ili ne. To će možda biti značajno simbolično, ali ne u bilo kojem drugom smislu.

Šta mogu učiniti? Mogu li se SAD trenutno progurati kroz Savjet bezbjednosti UN-a? Ne, odgovor je ne. Dakle, šta iko može učiniti povodom toga? Kada Donald Tramp osjeti da je [ostvario] neke od ovih ciljeva, onda će to prestati, ali ne prije toga.

RFE/RL: Jedna od stvari o kojoj se dosta raspravlja posljednjih nekoliko dana je ideja da kurdske milicije iz Iraka budu efektivno kopnene snage. Kada ste bili član parlamenta, bili ste uključeni u aktivnosti informisanja, u kontaktu sa kurdskim organizacijama i kurdskim zajednicama, uključujući i one u Iraku. Kako ocjenjujete vjerovatnoću takvog scenarija?

Svetlova: Moramo napraviti razliku između te dvije stvari. Možete podržati kurdsku nezavisnost, pravo na samoopredjeljenje. Ja podržavam palestinsko pravo na samoopredjeljenje. Također podržavam kurdsko pravo na samoopredjeljenje, baš kao što podržavam i pravo svog naroda, jevrejskog naroda na samoopredjeljenje.

Kako se to može postići? Za sada su Kurdi više puta bili razočarani saradnjom sa Sjedinjenim Državama.

Mnogi Kurdi će oklijevati da se uključe u nešto ovakvo, što bi moglo biti izuzetno rizično, s obzirom na to da se režim još ne urušava. Sasvim je druga stvar naoružavati se i učestvovati u oružanoj borbi kada imate prve znakove da je režim skoro gotov -- potreban vam je mali poticaj, ali onda će nestati. To još nije slučaj sa iranskim režimom. Ovo je prvo.

Drugo, ne mislim da će samo naoružavanjem etničkih manjina... Zapad moći imati značajnu prednost u nadjačavanju iranskog režima. Mislim da će to zapravo dati Irancima više povoda da iskoriste ovo okupljanje oko zastave.

A s obzirom na rastući nacionalizam među Irancima koji su Persijanci, to ih zapravo može odvratiti od borbe s ovim režimom jer će reći, pa, ovo nisu naši ciljevi.