Ambasadori ponovo testiraju kohabitaciju u Crnoj Gori
Nakon ranijeg spora oko odbijanja Đukanovića da opozove sedam ambasadora postavljenih za vrijeme vladavine njegove partije, kohabitacija je ponovo na ispitu zbog najave da neće potpisati postavljenja za neke od 18 kandidata za ambasadore, koje je predložila aktuelna vlast.
Promjena ambasadora koji su pripadali ili bili bliski Demokratskoj partiji socijalista (DPS) Mila Đukanovića, bila je jedna od prvih odluka Vlade konstituisane tri mjeseca nakon parlamentarnih izbora avgusta prošle godine. Na tim izborima pobijedile su snage predvođene prosrpskim Demokratskim frontom, Demokratama i Građanskim pokretom URA.
Đukanoviću, čija je partija nakon tri decenije izgubila izbore, mandat na mjestu predsjednika Crne Gore traje još dvije godine.
Nekadašnji crnogorski diplomata, a sada profesor na Univerzitetu u Bostonu Vesko Garčević za Radio Slobodna Evropa kaže da u ovom sporu predsjednik države Đukanović “ima bolje karte”, odnosno ustavno zakonske poluge:
"U ovom slučaju Ustav Crne Gore je jasan – ne možete naimenovati nekoga za ambasadora ukoliko predsjednik ne potpiše to naimenovanje. Tako je u najvećem broju država svijeta. Predsjednik odlučuje da li će neko postavljenje potpisati ili neće. Ustav je na njegovoj strani i njegovo pravo da potpiše ili ne potpiše je zasnovano na zakonu”, ističe Garčević.
Đukanović 'ni u snu' neće potpisati
Predsjednik države Milo Đukanović je 19. maja poručio da "ni u snu" neće podržati bilo kog diplomatu-ambasadora, koji je na bilo koji način radio i govorio protiv Crne Gore:
“Logičan je zahtjev i da oni koji su bili protiv obnove crnogorske nezavisnosti i protiv ostvarenja države u prethodnih 15 godina nemaju moralno pravo da traže saglasnost Crne Gore da budu njeni predstavnici”, saopštio je Đukanović ističući da su u toku konsultacije sa ministrom vanjskih poslova Đorđem Radulovićem koji mu je dostavio predlog za 18 ambasadora.
“Usaglasili smo se oko jednog broja ambasadora čime su se stekli uslovi da se zatraži agreman od zemalja prijema i stvore uslovi da ti ambasadori što prije zauzmu svoja mjesta. Oko drugog dijela se nijesmo složili. Vjerujem da se oko jednog dijela nećemo ni složiti i to je potpuno jasno”, poručio je Đukanović.
Demokratski front će zbog te izjave Đukanovića pokrenuti inicijativu ka Ustavnom sudu za njegov opoziv. Predsjednik može biti opozvan u Parlamentu, prostom većinom, ukoliko prethodno Ustavni sud utvrdi da je prekršio Ustav.
Slaven Radunović iz DF-a je 24. maja za RSE kazao da je inicijativa u pripremi i da na njoj rade advokati.
“Očekujemo da će uskoro biti završena i da ćemo je do kraja ove sedmice podnijeti Ustavnom sudu”, kazao je Radunović.
U DF-u smatraju da je izjava Đukanovića da oni koji su bili protiv nezavisnosti nemaju pravo da budu njeni predstavnici u inostranstvu “najeksplicitniji vid kršenja ljudskih prava i vrhunac drskosti, čime je ( Đukanović) pokazao da nije predsjednik svih građana”.
Ko je kandidat za ambasadora Crne Gore u Beogradu?
A kandidat Vlade za mjesto ambasadora Crne Gore u Srbiji je, Demokratskom frontu blizak književni kritičar Želidrag Nikčević.
On je potvrdio Radiju Slobodna Evropa da je zvaničan kandidat vladajuce većine rekavši da "Đukanovićevu priču o snu i javi ne bi komentarisao".
Nikčević je ranije bio predsjednik Srpske narodne stranke, manje partije iz korpusa prosrpskih partija u Crnoj Gori.Tokom političke karijere, bio je ministar bez portfelja Savezne Republike Jugoslavije u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića.
On je 1993. kao član žirija, književnu nagradu ,,Risto Ratković“ uručio Radovanu Karadžiću za pjesmu ,,Siđimo u gradove da bijemo gadove“. Karadžića je Haški sud 2019. godine osudio na doživotnu kaznu zatvora zbog zločina tokom rata u Bosni i Hercegovini.
On je državnu himnuo nazvao “ustaškom” a crnogorski jezik “ izmišljenim”.
Protivnik je članstva Srbije, u kojoj inače živi, u Evropskoj uniji i NATO.
U januaru ove godine Nikčević je pozvao Crnogorce da se mole za “veliki ruski narod, da vaskrsne, bude moćan i čvrst. Jer su moć i snaga ruskog naroda – moć i snaga Dobrote i Ljubavi”.
Za profesora Veska Garčevića sporno je da neko ko je negirao postojanje države Crne Gore i želio da je ne bude, bude postavljen za njenog ambasadora u Srbiji.
"Sporno je da se bira da ide u Beograd čovjek koji se zalagao da Crna Gora bude dio zajednice u kojoj bi Srbija bila dominantna članica te zajednice. Osim što je to sporno sa moralnog stanovišta, to je problematično i sa pravnog stanovišta jer taj čovjek nije profesionalni diplomata", kazao je Garčević.
Diplomate profesionalci a ne politički podobni
Ključni kriterijum za mjesto u crnogorskoj diplomatskoj mreži trebalo bi da bude stručnost, a ne politička podobnost, što je u Crnoj Gori prisutno već duže vrijeme, ocjenjuje profesor Garčević:
“U tom pogledu ova Vlada očigledno nije ništa drugačija jer i dalje promoviše naimenovanje ljudi koji su na ovaj ili onaj način politički bliski Vladi. Jasno je da ova praksa dominatno političkih naimenovanja u Crnoj Gori dovodi do urušavanja cijelog diplomatskog koncepta.”
Da li je i ranije politika bila ispred struke?
I prethodni ambasador u Srbiji Tarzan Milošević bio je postavljen po političkom kriterijumu , kao visoki funkcioner tada vladajuće DPS. Nakon promjene vlasti, nova Vlada i Ministarstvo vanjskih poslova su u januaru ove godine odlučili da smijene sedam crnogorskih ambasadora, među njima i Miloševića.
Međutim, nastao je problem jer Vlada nije mogla samostalno da smijeni ambasadore posto je prema Ustavu opoziv i postavljenje ambasadora u nadležnosti predsjednika države Mila Đukanovića. On je najprije odbio zahtjev Vlade za opoziv svih sedam ambasadora, navodeći da Vlada nije obrazložila razloge njihove smjene. Dva mjeseca kasnije Đukanović donio je ukaz o njihovom opozivu.
Inače, u vrijeme vlasti DPS-a najmanje polovina crnogorskih ambasadora postavljana je po političkom principu iako je prema Zakonu o vanjskim poslovima predviđeno da političari ili javne ličnosti, mogu činiti najviše 30 posto diplomata.
Prema Ustavu Crne Gore, diplomatske predstavnike predlaže Ministarstvo vanjskih poslova, odnosno Vlada, nakon čega mišljenje daje skupštinski Odbor za međunarodne odnose. Na kraju predsjednik države odlučuje da li će potpisati postavljenje ili opoziv ambasadora".
Ipak, zakoni koji regulišu ovu oblast nijesu do kraja konkretni i jasni i ne predviđaju sve moguće scenarije koji bi mogli proisteći iz kohabitcije tri grane vlasti.
Tako ne postoji precizan rok do kojeg predsjednik države treba da se odredi prema postavljenju novih ambasadora.