Zašto EU ne prati sankcije koje su SAD nametnule Miloradu Dodiku?

Evropska unija ne prati sankcije Sjedinjenih Američkih Država donekle iz proceduralnih ali i iz političkih razloga, navodi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Srđan Cvijić, viši analitičar u Fondu za otvoreno društvo i član Savjetodavne grupe Balkan u Evropi iz Brisela.

Tako analizira razloge zbog kojih Evropska unija ne prati sankcije SAD koje su u srijedu (5. decembar) nametnute Miloradu Dodiku, članu Prdsjedništva BiH i lideru Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), vodeće partije u bh. entitetu Republici Srpskoj (RS).

"Kada je reč o političkim razlozima, najveći broj zemalja članica još uvek se nije opredelio prema ovom pitanju. Dobar broj zemalja članica je skeptičan prema sankcijama i tu ne govorimo samo o Mađarskoj i drugim državama koje su se spominjale u kontekstu mogućeg veta za sankcije protiv Dodika", pojasnio je Cvijić.

Kakav je stav Mađarske?

"Mađarska je najglasnija, i podsetimo da je mađarski premijer čak posetio Republiku Srpsku i video se sa Miloradom Dodikom", podvlači Gjerqina Tuhina, dopisnica RSE iz Brisela.

"Ali ona nije jedina sa takvim stavom u vezi ovog pitanja jer tu su i druge vlade koje nisu baš voljne da uvode sankcije. Među njima je i Slovenija, na neki način i Hrvatska, ali i Francuska mada se ne iznjašnjavaju tako otvoreno kao Mađarska", podvlači Tuhina.

Nesaglasje između država članica EU, kao glavni razlog za izostanak politike sankcija prema lideru RS, te njemu bliskih ljudi, navodi i Tanja Topić, politička analitičarka iz Banja Luke.

"Jedan dio članica EU vrlo otvoreno daje podršku politici Milorada Dodika i samom Miloradu Dodiku. Viktora Orban, premijer Mađarske, već na samo navođenje mogućnosti i potenciranje sankcija unutar EU pokrenutom od strane Njemačke, rekao je da će on u tom slučaju uložiti veto. U dijelu članica EU postoje one zemlje koje je i sam Milorad Dodik označio kao prijatelje Republike Srpske i koji se svakako na sve načine suprotstavljaju uvođenju sankcija smatrajući da one neće biti rješenje za situaciju u Bosni i Hercegovini", podvlači Topić za RSE.

Usporedba sa Bjelorusijom

Druge države članice, iako ne opravdavaju politiku Milorada Dodika koju vodi u Bosni i Hercegovini, smatraju da sankcije nisu rješenje pozivajući se na primjer Bjelorusije, naglasio je Srđan Cvijić.

"Naprosto smatraju da sankcije bez obzira na to što upiru prste u pojedince, suštinski ne doprinose promeni situacije na terenu. Strategija i razmišljanja SAD, ali i Nemačke razlikuju se od ove. SAD su već usvojile proširene sankcije dok bi Nemačka, ako ne dođe do dogovora na nivou EU, mogla da usvoji unilateralne sankcije. Proširene sankcije SAD protiv Dodika, čini se imaju za cilj da pošalju poruku nekim pojedincima i grupama unutar vladajućeg režima u Republici Srpskoj da prestanu da podržavaju Dodikov kurs eskalacije, te da na neki način oslabe njegov režim iznutra i nateraju ga da povuče sporne odluke i zakone", objašnjava Cvijić.

Ko je na američkoj crno listi?

Proširene sankcije koje je objavilo Ministarstvo finansija SAD 5. januara odnosile su se na Milorada Dodika, ali i na medijsku kući Alternativna televizija iz Banja Luke zbog veze sa Dodikom, što je negiraola imenovana TV kuća.

U drugoj objavi istog dana rečeno je da su se na listi sankcionisanih našli i bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine Milan Tegeltija i predsjednik Pokreta demokratske akcije (PDA) i zastupnik u Parlamentarnoj skupštini Mirsad kojima je zabranjen ulazak u Sjedinjene Države.

Tegeltija i Kukić stavljeni su na listu navodi se u saopštenju koje potpisuje američki državni sekretar Antony Blinken zbog "njihove uključenosti u značajne koruptivne aktivnosti."

Inače, Sjedinjene Američke Države su 17. januara 2017. već nametnule sankcije Miloradu Dodiku zbog aktivnog narušavanja Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995. kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini.

Destabilizirajuća politika sa produbljivanjem političke krize posebno se intenzivirala nakon zakona o genocidu koji pred sam kraj svog mandata nametnuo Valentin Inzko, bivši Visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH.

Takođe, 10. decembra Narodna skupština Republike Srpske (RS), krovno zakonodavno tijelo ovog bh. entiteta, usvojila je informacije o "prijenosu nadležnosti sa BiH na nivo Republike Srpske", u oblasti indirektnog oporezivanja, pravosuđa, odbrane i bezbjednosti.

"Destabilizirajuće koruptivne aktivnosti Milorada Dodika i pokušaji urušavanja Daytonskog mirovnog sporazuma, motivisani vlastitim interesom, ugrožavaju stabilnost Bosne i Hercegovine i cijele regije”, saopštio je podsekretar američkog ministra trezora za terorizam i financijske obavještajne službe Brian E. Nelson.

Korupcija u fokusu

U objašnjenju sankcija istaknuta su tri elementa zbog kojih se sankcije uvode: udar na državu, korupcija i podmićivanje.

"Rekla bih da se težište ovog puta stavilo na korupciju i da se pritom proširila lista koja je bila na prvim sankcijama, ta crna lista iz 2017. godine", navodi Tanja Topić.

"Ono što se moglo isčitati između redova jeste da su sankcije obuhvatile i nekadašnjeg predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine Milana Tegeltiju zbog korupcije i podmićivanja i mislim da je to upravo i najsnažnija poruka koja je poslana uvođenjem ovih sankcija", pojašnjava Topić podvlačeći da je time poslata poruka i bh. pravosuđu čija se pojačanja efikasnost očekuje.

U posljednjem izvještaju o napretku BiH je zabilježila ubjedljivo najgore ocjene eksperata Evropske komisije u poređenju stanja sa ostalim zemljama regije Zapadnog Balkana.

Naglašeno je da nema napretka u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, između ostalog a što se tiče političkih kriterijuma, navodi se da su zakonodavna i izvršna vlast imale "slab učinak zbog političke polarizacije i poremećaja uzrokovanih pandemijom".

"Bez konkretnih pomaka, konkretnih rezultata u smislu borbe protiv korupcije, organizovanog kriminala koji ciljaju na tzv. velike ribe koje su povezane sa organizovanim kriminalom i korupcijom neće moći ni jedna država napredovati u procesu evropskih integracija", naglasila je Tuhina.

Usaglašen stav EU i SAD?

Dok su SAD proširile postojeće sankcije iz 2017., EU već od 2011. ima postavljen okvir za uvođenje sankcija u Bosni i Hercegovini.

"Sankcije u slučaju BiH mogle bi se doneti po posebnom okviru usvojenom za BiH koji ostavlja mogućnost da se restriktivne mere uvedu protiv pravnih ili fizičkih lica koje ugrožavaju teritorijalni integritet, i ustavni poredak", objasnio je Cvijić.

"Nemačka je u novembru pokrenula to pitanje. Zatražila je od kabineta Josepa Borrella, šefa diplomatije EU, da izađe sa dokumentom i idejama koje bi sankcije bile uvedene. Stalo se na toj tački. Zašto? Zato što bi kabinet Borrella počeo sa izradom papira samo ako bi imao indikacije da postoji raspoloženje među državama članicama da se ide dalje. U ovom slučaju samo je Nemačka bila ta koja je pokrenula, ostale države nisu bile baš raspoložene i zato je ceo proces zastao", podsjeća Tuhina.

Postavljeni okvir za uvođenje sankcija obnavlja se svake godine, a važeći ističe 31. marta 2022. A da bi se poseban režim sankcija za BiH produžio nakon 31. marta i da bi neke "evekntualne nove sankcije usmerene ka pojedincima poput Milorada Dodika uopšte postale zakon, potrebna je jednoglasnost svih 27 zemalja članica", naglasio je Cvijić.

Usaglašeni stav EU i SAD po pitanju političke situacije u BiH odnosi se na ugroženost Daytonskog mirovnog sporazuma i funkcionalnosti države BiH. Međutim, ako se radi o konkretnim sankcijama tu je EU podložna procedurama, neophodnom konsenzusu ali i tome da "trenutno ne postoji raspoloženje za uvođenje sankcija među državama članicama", kako je rekla Tuhina.

EU za dijaloška rješenja bh. krize

Novi visoki predstavnik Christian Schmidt je nakon proširenih sankcija SAD naglasio opredjeljenost za konstruktivnu suradnju sa svima u BiH, ali istakao da su na stolu i druge opcije te pozdravio snažan signal u borbi protiv korupcije.

Sankcije sa kojima raspolaže EU kako kaže Cvijić, "mogu da pojedincima zabrane ulaz na teritoriju Evropske unije ali mogu i da zamrznu pokretnu, nepokretnu imovinu i bankovne račune, pod uslovom da ih ovi pojedinci imaju na teritoriji EU. U slučaju posebnih režima koji se odnose na određene zemlje (poput ovoga za BiH), postoji teorijska mogućnost da Savet EU proširi njihovu primenu i na ekonomske sankcije prema čitavim državama ili teritorijama (opet jednoglasno). Ovakva poslednja opcija se u konkretnom slučaju BiH ne razmatra".

Topić smatra da bi "udar" EU sankcija bio veći od efekta američkih sankcija.

"Rekla bih da one ne mogu imati onaj domet i značaj koje bi imale sankcije koje bi bile uvedene iz zemalja članica Evropske unije. Vidjeli smo da i sam Dodik kaže da su to sankcije koje su za njega besmislene, ali mi se čini da one u znatnoj mjeri mogu pogoditi poslovni svijet i ljude koji su povezani sa njim. A nagovještava se da se ta lista ljudi koji će se naći na listi sankcionisanih zapravo biti proširena i to je ono što može značiti jednu vrstu udara".

Dok Tuhina navodi koliko je za samu EU važno da ima jednoglasan stav po pitanju bilo kakvih eventualnih sankcija u BiH:

"Određene sankcije, posebno ekonomskog karaktera su ipak u nadležnoti nacionalnih vlada, ali se retko dešava da nacionalne vlade preduzmu neku tako ozbiljnu akciju bez saglasnosti država članica. EU bi izgubila na kredibilitetu kada bi se tim mogućim individualnim sankcijama potvrdile tenzuje unutar EU".

Portparolka EU o sankcijama Dodiku: Neophodna saglasnost svih članica

EU je zvanično potvrdila da dijeli stav sa SAD i shvata neophodnu hitnost pronalaženja rješanja za političku krizu u BiH koja ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet zemlje, ali i proces integracije u Evropsku uniju, kako je na konferenciji za medije 6. januara rekla Ana Pisonero, portparolka Evropske komisije (EK).

Ipak, ispred EK je naglašeno traženje rješenja putem dijaloga.