Sama obnavlja nacionalni spomenik uništen u požaru Zenici

Zgrada "Papirna" u Zenici, nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine (BiH) koji je izgorio u požaru prije više od godinu dana, još nije obnovljena dok iseljeni stanari plaćaju unajmljene stanove.

U zgradi i dalje stanuje 40 porodica, a preostalih deset se moralo iseliti nakon požara koji je u aprilu 2021.godine teško oštetio krov te zgrade nekadašnje Fabrike papira, otvorene 1889. godine na području centralne BiH.

Jasmina Orlić, samohrana majka dvoje djece trenutno živi u unajmljenom stanu u Zenici. Odlučila je sama započeti obnovu svog stana u toj zgradi, jer tvrdi da drugog izlaza nema.

U stanu u kojem plaća kiriju njena porodica može se zadržati još nekoliko mjeseci. Stanodavac ju je obavijestio da mora iseliti do augusta.

"Više od godinu dana primorani smo da živimo pod kirijom. To su većinom penzioneri, bolesni i stari ljudi. Na ovom vremenu to je jako teško", kaže Jasmina za Radio slobodna Evropa (RSE).

Ona ističe da je jednokratna novčana naknada od Grada Zenica bila jedina pomoć koju su iseljeni stanari nakon požara dobili.

Bez reakcije vlasti

Iseljeni stanari "Papirne", među kojima ima penzionera i porodica sa djecom, već 13 mjeseci plaćaju rentu za unajmljene stanove.

Prema postojećim propisima, za obnovu nacionalnih spomenika u BiH zadužene su vlade dva bh. eniteta (Federacija BiH i Republika Srpska) i Brčko distrikt, kao zasebna administrativna jedinica u BiH.

U proteklih godinu dana, stanari su uputili desetke dopisa institucijama nadležnim za obnovu nacionalnih spomenika, tražeći da ispune zakonsku obavezu i saniraju štetu na zgradi.

Šteta na krovu je procijenjena na više od 220.000 maraka (oko 110.000 eura), a Jasmina kaže da će se kreditno zadužiti kako bi renovirala dio krova i osposobila stan za život.

Očekuje da će joj za to biti potrebno najmanje 7.000 maraka (3.500 eura).

"Obraćala sam se brojnim institucijama i ništa. Majstori počinju raditi i da sam bogdom to uradila prije, sad bih bila u svom stanu. Ne želim da se čitav život povlačim po tuđem. Nemam novca da vraćam u prvobitno stanje i to će biti tek koja greda i lim da bi mogla ući u stan. Da obnovim jednu sobu, ali da znam da sam u svome", kaže ona.

Graditeljska cjelina nekadašnje Fabrike papira u Zenici proglašena je 2012. godine nacionalnim spomenikom BiH, odlukom državne Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

U odluci je navedeno da je ta fabrika "bila od velikog značaja za industrijalizaciju BiH, te da je dala snažan impuls za razvoj naselja i njegovu transformaciju".

Ko je nadležan za obnovu?

Za mjere zaštite nacionalnog spomenika "Papirna" nadležna je Vlada Federacije BiH, dok je za izvođenje bilo kakvih radova potrebno prethodno dobiti odobrenje entitetskog ministarstva za prostorno uređenje.

Iz ovog ministarstva nisu odgovorili na upit RSE o sanaciji zgrade. U Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika tvrde da nemaju mandat da obavljaju popravke na nacionalnim spomenicima, niti za to imaju odobrena sredstva.

No, podsjetili su da je na sastanku sa stanarima "Papirne", koji je održan sredinom prošle godine, rečeno da "Komisija neće praviti bilo kakve zapreke vezane za radove sanacije i rekonstrukcije oštećene krovne konstrukcije, što podrazumijeva vraćanje objekta u stanje prije požara".

Za stručni nadzor nad radovima na nacionalnim spomenicima, koje mogu obavljati samo ovlaštene firme, zadužen je Zavod za zaštitu spomenika koji djeluje u okviru Ministarstva kulture i sporta Federacije BiH.

Na upit RSE kakve mogućnosti imaju stanari "Papirne", iz Zavoda su naveli da se

"vlasnici ili korisnici objekta mogu prijaviti na javne pozive za Transfer za obnovu i zaštitu kulturnog i graditeljskog naslijeđa kod Federalnog ministarstva kulture i sporta i Federalnog ministarstva prostornog uređenja kako bi osigurali sredstva za sanaciju štete".

Vlasnik 'Papirne' u financijskim problemima

Zgrada "Papirna" u vlasništvu je Rudnika mrkog uglja Zenica, u kojem su bili zaposleni i njeni brojni stanari. Zbog financijskih problema, u ovom rudniku kažu da nisu u mogućnosti obnoviti zgradu.

Direktor Edin Mujičić ističe za RSE da Rudnik zbog višemilionskog poreznog duga ne može ni aplicirati za programe institucija vlasti Federacije BiH za obnovu.

"Rudnik je u problemima duže vrijeme i na rubu je opstanka. Tako da nismo mogli osigurati adekvatna sredstva za obnovu. S druge strane, ne možemo aplicirati ni na programe za obnovu, jer imamo porezna dugovanja i ne ispunjavamo uslove. Spremni smo dati određen dio novca, ali to nije ni približno dovoljno", kazao je on.

Prema evidenciji Poreske upravi Federacije BiH, Rudnik u Zenici jedna je od najvećih dužnika u tom bh. entitetu. Zaključno s krajem 2021. za poreze, doprinose i ostale naknade dugovao je više od 155 miliona maraka (77,5 miliona eura).

Najlon umjesto krova

Jasmina je trenutno jedina stanarka "Papirne" koja je samoinicijativno odlučila započeti radove na dijelu oštećenog krova kako bi se vratila u svoj stan. U iščekivanju reakcije insitucija, neki od njenih susjeda pokušali su svoje domove zaštititi najlonom kojim su prekrili krov.

Ismet Talić, čiji je stan nije izgorio u prošlogodišnjem požaru, za RSE objašnjava da je to bio jedini način da se sačuvaju od daljnjeg propadanja.

"Očekivalo se da će neko brzo intervenisati, prolazilo je vrijeme. Ništa se nije radilo, osim što su prije par mjeseci oštećeni stanari vidjeli da se uništavaju stanovi ispod njihovih, pa su odlučili da nabace najlon i tako ih zaštite. Ovdje nisu ploče, nego grede i sve što padne kiše na tavan prolazi na niže spratove i uništava stanove", kaže Talić.

Fabriku papira u Zenici osnovao je jedan od tada najvećih austrijskih proizvođača papira Eduard Musil von Mollenbruck. U periodu od 1948. do 1951. godine došlo je do njene nacionalizacije, te su nekretnine predane na upravljanje Rudniku mrkog ulja Zenica.

Fabrika je pretpjela štetu i tokom potresa 2012. godine, kada je oštećen dimnjak koji je, također, dio kompleksa koji pripada nacionalnom spomeniku BiH.

"Poslije tih zemljotresa, dolazili su statičari koji su ustanovili da se taj dimnjak može urušiti kod jačeg vjetra, ali ga do danas niko nije ni pipnuo", kaže Talić.

Status spomenika kao prepreka

Stanari su od proglašavanja „Papirne“ nacionalnim spomenikom mnogo očekivali, ali se, kako tvrdi Talić, ispostavilo da je taj status postao prepreka.

"Bio sam sretan kad je proglašena nacionalnim spomenikom, jer sam znao da od Rudnika nema ništa i očekivao da će država nešto učiniti. Međutim, ništa se nije uradilo i ispalo je da nam se otežalo. Prije smo mi stanari radili na toj zgradi, održavali je i krpili. Da nije bilo nas, ona bi se možda urušila. Danas u dvorištu gazimo blato, jer niko ne smije postaviti ni asfalt bez tih posebnih odobrenja", ističe Talić.

Bosna i Hercegovina ima više od 900 dobara koji su proglašeni nacionalnim spomenicima. Za svaki od njih, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH utvrdila je mjere zaštite. Tako, primjerice, nije dozvoljeno rušenje, niti bilo kakvi radovi, osim onih propisanih odlukom o proglašenju nacionalnim spomenikom.

Arheolog i povjesničar Enver Imamović za RSE ocjenjuje, pak, da je “Papirna” samo jedan od primjera načina na koji se nadležne institucije "brinu" o svojim zaštićenim dobrima.

"Bilo je očekivati da će nadležna tijela odmah početi saniranje 'Papirne'. Prošla je godina i ništa. Stanari više ne mogu čekati i sada sami počinju da saniraju, a to trebaju raditi samo stručne službe. I tu nastaje problem, jer institucije nisu ažurne. Ovaj primjer pokazuje kako se nadležna tijela odnose prema nacionalnom blagu, zbog čega jedan po jedna spomenik nestaje pred našim očima", ističe Imamović.

Zbog nezakonite izgradnje i neadekvatne zaštite, 86 nacionalnih spomenika BiH nalazi se na listi ugroženih dobara. Na ovu listu, koju je sačinila državna Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, nije uvrštena Fabrika "Papirna" iz Zenice.