Kako se Kijev prilagođava nenormalnoj novoj normalnosti
U baru u glavnom gradu Ukrajine uvečer 8. augusta, voditelj stand-up showa dao je sljedeći uvod: "Mi pričamo viceve, a vi se smijete. To je baš jednostavno".
I neko vrijeme, u prostoriji punoj ljudi i čaša piva, bilo je sve jednostavno - dok se jedan od komičara nije počeo šaliti na ruskom.
"Ne mislim da je smiješno nastupati na ruskom kad naši momci svaki dan i noć ginu na bojišnici", kaže muškarac u svojim 40-ima, koji se predstavio kao građanski aktivist.
Lice komičara problijedilo je, a djevojka, koja je sjedila u stražnjem dijelu bara, ustaje i pokušava mu pomoći.
"Svako treba osobno odlučiti kojim će jezikom govoriti", kazala je ona i istakla da je odlučila prijeći s ruskog na ukrajinski jezik, usprkos svojim bjeloruskim korijenima.
U nemogućnosti da situaciju okrene na šalu, komičar prekida nastup i napušta scenu, ostavljajući publiku zbunjenom.
"Ovo je stand-up show, pa nemojmo o tome", kaže voditelj te večeri, komičar Dmitro Zaharčenko, pozivajući drugog izvođača na pozornicu.
Predstava se nastavlja, ali je čarolija prekinuta. I u baru u Hreščatiku, glavnoj ulici u prijestolnici Kijevu, borite se za osjećaj normalnosti dok borbe bjesne na linijama fronta na istoku i jugu, i tako već skoro šest mjeseci, od početka ruske invazije 24. februara.
Takva borba odvija se nebrojeno puta i u Kijevu, i to svakog ljetnog dana.
"Na sve se navikneš", priča sredovječni muškarac, dok sjedi na plaži rijeke Dnjepar u blizini središta Kijeva, a žena ljubi svog sina i odlazi da se okupa. U tim trenucima oglašava se sirena za uzbunu, scenarij koji se proživljava gotovo svaki dan u Kijevu. Dječak se samo osmjehnuo i nastavio graditi dvorac od pijeska.
U srcu grada, malo uzbrdo od trga poznatog kao Majdan i pokraj crkve, koja je služila kao bolnica za demonstrante tokom ustanka 2013. i 2014. godine, porodice se fotografiraju s ruskim tenkovima i vojnom opremom predstavljenim na izložbi. U pitanju su ostaci iz rata koji se još vodi i, čini se, da mu kraja nema.
Oštećena vozila su trofeji iz perioda poznatog kao bitka za Kijev, ključnog obračuna u prvih šest sedmica nakon invazije, kada su ruske snage krenule preko granice, neke iz Bjelorusije, i došle južno do Kijeva, ali nisu uspjele zauzeti glavni grad.
Zatim su se povukle, ostavljajući zaprepaštene i ožalošćene preživjele, te dokaze o zločinima počinjenim u zauzetim, razorenim gradovima i mjestima sjeverno, istočno i zapadno od Kijeva.
Nepobjedivo ljeto
Sam glavni grad također je bio meta bombi, raketa i granata koji su ga više puta pogađali dok su mnogi stanovnici bježali ili se sklanjali unutar podzemne željeznice.
Ali, izbjegao je najgore ruske napade na sjeveru Ukrajine, a mnogi koji su napustili Kijev - vratili su se, unatoč riziku.
U pozadini žestokih borbi u Donbasu i novih bitaka na jugu zemlje, stanovnici relativno sigurnog Kijeva pokušavaju pronaći novu normalnost, u ratnim uvjetima.
Na vrhuncu ljeta, plaže na obalama Dnjepra pune su ljudi. Sunčaju se, kupaju i zabavljaju. Trgovci prodaju trešnje, breskve i lubenice, a restorani, kafići i barovi ponovno vrve od života.
Od 23 sata počinje policijski sat i grad postaje jezivo tih. Ali, tokom dana, ulice oko Trga neovisnosti, Majdana, gotovo su jednako pretrpane automobilima kao i prije invazije 24. februara, kada je rat buknuo u dijelovima istočne Ukrajine poznate kao Donbas.
Prema navodima vlasti, Kijev sada ima oko tri miliona stanovnika, a prije invazije je bilo 3,6 miliona. Povrh toga, oko 100.000 interno raseljenih došlo je u Kijev iz drugih dijelova zemlje.
Većina njih mirno reagira na česte sirene za zračnu uzbunu. Međutim, gradonačelnik Vitalij Kličko kaže da to nije samo pozadinska buka, te da su vreće s pijeskom oko spomenika, kontrolne tačke na stanicama metroa i stalno prisutni naoružani vojnici - tu s razlogom.
"Lijepo vrijeme i mirna atmosfera su iluzija", kazao je u intervjuu za Daily Telegraph. "Grad u bilo kojem trenutku može biti napadnut iz zraka."
Dok "u ratno vrijeme ne može biti govora o normalnosti", istakao je, "građani daju sve od sebe da se prilagode teškim uvjetima".
Susreću se i s novim problemima.
'Sačuvaj nešto i za zimu'
Više od 600 stambenih zgrada i dijelova infrastrukture oštećeno je u ruskim napadima na Kijev - neki od njih izuzetno. Ali, za razliku od mjesta koja su okupirali Rusi, kao što su Buča, Borodjanka i Irpin, fizička šteta nanesena ratom ne uočava se u cijelom Kijevu.
Vlasti su obećale dovršiti obnovu 11 oštećenih stambenih višekatnica do jeseni kako bi se svi u prijestolnici, a koji su ostali bez doma, mogli vratiti.
Početak hladnog vremena unosi nemir stanovnicima Kijeva. Stanovi bi od sredine oktobra trebali biti opskrbljeni grijanjem, a cijene za stanovanje trebale bi ostati nepromijenjene. Međutim, cijene goriva, manjak osoblja i uništena poduzeća, sve uglavnom kao rezultat ruske invazije, donose neizvjesnost.
Zabrinutost izazivaju i rastuće cijene. U odnosu na prošlu godinu, porasle su za 21 posto, podaci su Centralne banke, dok je hrana poskupjela za 35 posto. Očekuje se da će privredni rast ove godine pasti za više od jedne trećine.
Prodavači na poznatoj tržnici Žitnij, modernističkoj zgradi u četvrti Podil izgrađenoj na mjestu gdje se trgovina odvijala više od pet stoljeća, žale se na pad potražnje.
"Krompir, kupus i luk prodaju se kao i obično, ali ljudi su počeli odustajati od skupljih proizvoda jer bez njih mogu", kaže Olena, prodavačica voća i povrća. "Srećom, većina stalnih mušterija vratila se u grad."
Druga prodavačica, upitana kako vidi budućnost svog poslovanja, odgovorila je pozivajući potencijalnog kupca da napravi zalihe dok još može: "Kupite svježe šumske bobice prije nego što ljeto završi. Sačuvajte ih za zimu", rekla je.
Kako bi spriječila financijsku krizu i inflaciju držala pod kontrolom, Centralna banka je krajem jula devalvirala domaću valutu grivnju za 25 posto u odnosu na dolar. Mjenjačnicama je zabranjeno isticanje kursne liste, pa table sa simbolima grivnje, dolara i eura nisu naglašene.
"Trebali bi zabraniti i isticanje cijena hrane i goriva – onda bi svi bili sretni", šali se jedan muškarac, ispijajući šolju kafe pokraj tržnice.
Predsjednik Volodimir Zelenski bivši je komičar, koji je od invazije postao simbol prkosa, dok je smisao za humor pred ubojitom prijetnjom sada dio novog globalnog imidža Ukrajine.
Kolektivna trauma
Međutim, zavirite li ispod površine, situacija je složena, kao što je pokazala napetost u stand-up baru Bočka u ulici Hreščatiku.
"Mnogi ljudi posvjedočili su smrti i razaranju i gotovo svi su tome na društvenim mrežama stalno izloženi", kaže Viktorija Semko, psihologinja i psihoterapeutkinja iz Irpina, teško pogođenog grada sjeverozapadno od Kijeva.
Ona pruža potporu ljudima pogođenim invazijom.
Semko, koja je s počecima ruskog granatiranja pobjegla iz rodnog grada, vjeruje da je zajedničko iskustvo straha, bijesa i mržnje stvorilo ogromnu količinu energije koja se sada manifestira i na pozitivan, i na destruktivan način.
"Kolektivna trauma prvih mjeseci rata ujedinila je ljude iznad razine moguće u normalnim okolnostima", kaže Viktorija Semko. "Proteklih nekoliko mjeseci bilo je vrijeme egzistencijalnih spoznaja koje su mnogima omogućile da redefiniraju svoj identitet i ponašaju se na načine koji su ponekad iznenađujući čak i njima samima."
Međutim, preživjeli se također stalno nose sa stresom, kaže ona. "Mnogi moji klijenti pate od apatije ili napada panike ili projiciraju bijes na druge, poput članova porodice."
Ona smatra da je društvena napetost dosegla vrhunac dok kijevska regija još nije bila okupirana, a ljudi su sada, s rastavljenim porodicama i načinom života prije invazije, počeli preispitivati svoje živote i brinuti se za budućnost.
"To je krhka ravnoteža između ponovnog osjećaja kontrole i bijesa koji proizlazi iz iskustva traume", ocjenjuje ona. "Ali, zasigurno oni koji ostaju ovdje, znaju šta im je na kocki i koji su im prioriteti."