Skoro polovina srednjoškolaca u Severnoj Makedoniji anksiozna
Postoji nekoliko simptoma koji mogu ukazivati na depresiju kod mlade osobe, a neki su atipični. Ako ih se pojavi najmanje pet i traju duže od dvije sedmice, treba oglasiti uzbunu, kažu stručnjaci u Severnoj Makedoniji.
Prema istraživanju "Mosaik Meika" skoro 50 posto srednjoškolaca je anksiozno.
Danijela iz Skoplja je majka troje djece - jednog srednjoškolca i dvije osnovnoškolke. Kaže da se kao i svaki roditelj suočava sa izazovima tokom odrastanja, posebno kada se probude hormoni. Ipak, ističe da joj olakšava to što uspijeva da otvoreno razgovara sa njima o svemu.
"Naravno da sam primijetila promjene u ponašanju, povlačenje, neku vrstu anksioznosti. Ponekad su razdražljivi i napeti. Ali, svoju djecu odgajamo otvorenim pristupom svemu. Nemamo tabu tema, pričamo bukvalno o svemu i ništa nije zabranjeno. Mi ih ne kažnjavamo i imamo svoj stil vaspitanja koji im možda pomaže da brže prebrode te trenutke", rekla je za RSE Danijela.
Primijetila je da takve situacije ne traju duže od nekoliko dana, ali kaže i da je jako važno naći pravi trenutak, jer djeca ne žele da pričaju svaki put kada i roditelji. Ako bi neko od njene djece rekao: "Treba mi pomoć psihologa", dala bi zeleno svjetlo.
"On zna da to nije čudno, nije nešto čega se treba stidjeti ili plašiti i da je to sasvim normalna stvar", dodaje.
Ako mladi primjete da njihovi roditelji ne pridaju važnost njihovim problemima, postaju obeshrabreni, zaključuje srednjoškolac Berim Muhammad.
"Kada mladi ljudi razgovaraju sa roditeljima i kažu: 'Nisam dobro, prijatelji me ne vole, ne ide mi dobro u školi', oni uvijek odgovaraju nečim poput: 'Moji problemi su veći od vaših.' Stoga među djecom rastu mržnja i ljutnja. Onda zakopaju osjećaj u sebe i ne idu na psihoterapiju i on postaje sve veći i veći dok jednog dana ne eksplodira", kaže 16-godišnji Berim.
Da ima psihički problem, išao bi na psihoterapiju, jer kako kaže, bolje je pričati nego ćutati.
Alarmantne brojke među srednjoškolcima
Depresija, a još više anksioznost, sve više uzima maha među makedonskim srednjoškolcima, pokazalo je istraživanje nevladine organizacije "Mosaik Meik" sprovedeno kroz upitnik u kojem je učestvovalo 397 učenika iz pet srednjih škola u Skoplju.
"Iskreno, dok smo obrađivali podatke, ja i kolega sa kojim smo radili na slučaju smo se uplašili. Brojke su ozbiljne. Alarmantno je da 19 posto njih ima ozbiljna i teška depresivna stanja. Alarmantno je da je 50 posto anksiozno", kaže Emilia Boškovska, psihologinja i psihoterapeutkinja, koja je učestvovala u istraživanju.
Istraživanjem su htjeli upozoriti javnost i institucije da preduzmu nešto na prevenciji.
"Imamo mnogo poziva mladih koji imaju jaku anksioznost ili su već duže vrijeme u depresivnom stanju. To su mladi ljudi koji dolaze na psihoterapiju. Sve je to proizvod onoga što smo zapravo zanemarili u tom periodu – kada je mladi mozak plastičniji i na njega se lakše može utjecati i modelirati kako bi se ojačali njegovi resursi", kaže psihoterapeutkinja.
Prema podacima istraživanja, u gimnazijama je mnogo češća pojava težih stanja i veće anksioznosti nego u srednjem stručnom obrazovanju, što, prema riječima Boškovske, ukazuje na to da su vjerovatno veća očekivanja od škole i roditelja, a ovo je jedan od načina na koji se pritisak odražava.
Koji su simptomi depresije?
Prisustvo depresije kod mladih ne znači da će oni biti samo povučeni i izolovani. Naprotiv, mogu biti razdražljivi, često frustrirani i ljuti i ulaziti u sukobe. Nemir izlazi na površinu i dolazi do neočekivanih promjena raspoloženja, ističe Boškovska.
"Oni krive sebe, samokritični su i imaju nisko samopoštovanje, lošu ideju o budućnosti i beznadežni su. Ili su pretjerano zabrinuti, sa smanjenom koncentracijom u školi i smanjenom memorijom. Imaju osjećaj inferiornosti, ponekad čak i osećaj krivice", istakla je psihoterapeutkinja.
Simptomi mogu biti i fizički, kao što su česti neobjašnjivi bolovi. Mogu izgubiti ili dobiti na težini, imati dodatni umor i minus energije, pa previše spavaju ili imaju nesanicu. Očekuje se da manje vode računa o ličnoj higijeni, ali i da se upuštaju u rizično ponašanje uz upotrebu alkohola i droga.
"To se već dešava sve češće među našom omladinom. Prekomjerno koriste tehnologiju, čak do nivoa ovisnosti i samopovređivanja. Koriste alkohol, ali on zapravo izaziva depresiju, odnosno nakon drugog pića depresija se pojačava, ne smanjuje. Mada, to im u početku popravlja raspoloženje. Tako se oni nose sa svojim unutrašnjim osećanjem", ističe Boškovska.
Očekuje se i da ih neće zanimati ono što im je do juče pričinjavalo zadovoljstvo, snižavati ocjene, često izostajati iz škole i ulaziti u sukobe kod kuće i sa prijateljima, pa čak i promijeniti krug prijatelja ili biti socijalno izolovani.
'Depresija sa osmehom' kao atipičan simptom
Postoje i atipični simptomi depresije. Mladi ljudi mogu biti prilično osjetljivi na odbacivanje ili neuspjeh, pretjerano se ispričavajući ili nose "masku sreće" ili "nasmejanu depresiju" kao atipičan simptom.
"Izgledaju tako zabavno, nasmijano, prihvaćeno u društvu i odjednom imamo drugačiju situaciju. Oni su zaboravni, mogu imati nisku toleranciju na nelagodu. Da ne prave veliku buku i da zato ne idu u diskoteke ili izlaze. Posmatrajući svaki od ovih simptoma pojedinačno, rijetko bi kome palo na pamet da se radi o depresiji", rekla je doktorica.
Kada treba brinuti?
Iako postoji mnoštvo simptoma koji ukazuju na depresiju, kombinacija nekoliko njih i njihovo trajanje trebali bi pokrenuti alarm.
"Depresija bi podrazumijevala kombinaciju i interakciju od najmanje pet simptoma koji bi bili prisutni dnevno, a koji bi ometali funkcioniranje u periodu od najmanje dvije sedmice. To je već signal koji bi trebao da nam ukaže da je potrebno reagirati", kaže psihoterapeutkinja Boškovska.
Prema njenim riječima, dobar dio situacija se ne uoči, jer se to ne smatra nečim dramatičnim, osim ako se ne radi o nekom rizičnijem ponašanju poput konzumiranja alkohola i droga ili ako padnu ocjene, pa dođe do reakcije.
Uobičajeno je da mladi ljudi imaju problema sa mentalnim zdravljem, posebno depresijom i anksioznošću, ali to se može liječiti. Dobro je ako se barem mogu obratiti nekome, pa makar i prijatelju, da im kaže kako se osjećaju, jer ako to ne podijele, problem je mnogo ozbiljniji. Ljekari ističu da je ključno konsultovati jednog stručnjaka kako bi se problem zaista riješio.