Povijest ljubavi i mržnje između SAD-a i Rusije

U posljednjim je godinama većina Rusa bila suglasna oko toga koja je zemlja prema njihovoj domovini imala neodgovarajući odnos. Istraživanja Levada centra, poznate ruske sociološke organizacije bliske liberalnim krugovima, pokazala su da je u razdoblju od 2013. do 2017. najčešći odgovor na ovo pitanje bio - SAD. Ove godine 69% Rusa vjeruje da se Washington ponaša agresivno i da se prema Moskvi odnosi kao prema neprijatelju. Međutim, osjećaji su obostrani. Kada je Fox News postavio isto pitanje, 64% Amerikanaca je Rusiju označilo kao neprijatelja, odmah iza Sjeverne Koreje, Irana i Sirije.

Slavna prošlost "Prolazimo kroz vrlo teško razdoblje u našim odnosima. Ne mogu se sjetiti ničega sličnog još od trenutka raspada SSSR-a", izjavio je početkom 2016. Sergej Kisljak, ruski veleposlanik u SAD-u. Čini se da se do sada situacija nije se promjenila.

Putin u filmu Stonea: O miješanju u američke izbore, Trumpu i budućnosti

Kisljak je u pravu. Stav građana Rusije prema SAD-u nije bio ovakav u ranim devedesetim. Prema istraživanjima Levada centra, Rusi su tada imali uglavnom pozitivno mišljenje o Amerikancima. Od 1990. do 1991. 74% anketiranih smatralo je da Rusija mora surađivati ​​najviše sa SAD-om, a 51% je na SAD gledalo kao na prijateljsku zemlju. Ljudi su bili skloni vjerovati Americi i smatrali su da ona može pomoći Rusiji da postigne uspjeh i prosperitet.  

Od ljubavi do netrpeljivosti Međutim, "medeni mjesec" nije trajao dugo i krajem devedesetih je mnogo Rusa bilo duboko razočarano. Prema Denisu Volkovu, sociologu iz Levada centra, postsovjetska Rusija bila je rođena, ali nije uspjela krenuti u korak s političkim i ekonomskim kriterijima zapadnih zemalja. S druge strane, američki političari, koji su igrali ključnu ulogu u zapadnom svijetu, nisu bili odlučni u tome da integriraju Rusiju i vodili su računa uglavnom samo o svojim interesima. Ruska elita nadala se da bi Washington mogao ukinuti Jackson-Vanik amandman (koji je ograničavao bilateralne trgovačke veze) i pomoći Rusiji da postane članica Svjetske trgovinske organizacije. To se nije dogodilo u devedesetima. Washington se nije odlučio na takav korak, a ruska ekonomska situacija se pogoršavala.

U čemu je Rusija dostigla paritet sa SAD-om i NATO-om?

"Ruske nade je vrlo brzo zamijenilo razočaranje" navodi Volkov u tekstu. "Većina ljudi nije razumjela transformaciju ruskog statusa, od supersile do mlađeg partnera koji uvijek mora učiti i usvajati od starijih. To je stvorilo traumu i aktiviralo antiamerikanizam."  

 

Godine konflikta Situacija se pogoršava u devedesetima, nakon više američkih postupaka koje Rusija nije podržala: primjerice, bombardiranja Jugoslavije, otimanja Kosova od Srbije i invazije na Irak. Mnogi ruski analitičari i intelektualci, među kojima i Aleksandar Solženjicin, upravo bombardiranje Jugoslavije 1999. smatraju prijelomnim trenutkom u kojem ruska politička elita shvaća da prijateljstvo Rusije sa Zapadom nije održivo na duge staze. U isto vrijeme Amerika je kritizirala Drugi čečenski rat (1999.-2000.), podržala je širenje NATO-a na Istok, te se povukla iz Sporazuma o antibalističkim raketama. Prvi put nakon stvaranja moderne Rusije, istraživanja u SAD-u su pokazala da 35% Amerikanaca Rusiju smatra prijetnjom.

Ruski odgovor na ''majku svih bombi"

Isključujući kratak period početkom 21. stoljeća, kada je predsjednik Vladimir Putin podržao plan o "obračunu s terorizmom" predsjednika Georgea Busha, međusobni odnosi počeli su se kvariti. Amerika je 2003. napala Irak i 2011. godine Libiju; Rusija se sukobila s Gruzijom 2008, vratila sebi Krim i podržala pobunjenike na Istoku Ukrajine 2014. godine. U svim ovim slučajevima obje strane su se međusobno optuživale za kršenje normi međunarodnog prava i demonstraciju imperijalističkih interesa.  

Uloga medija

Volkov vjeruje da je za širenje antiamerikanizma djelomično odgovorna kontrola medija od strane ruske države. Vladimir Vasiljev, voditelj istraživanja na "Institutu SAD-a i Kanade" Ruske akademije znanosti, vjeruje da isto vrijedi i za negativne stavove američke javnosti prema Rusiji. Komentirajući ranije spomenuta istraživanja Fox Newsa, Vasiljev je naveo: "Nakon raspada SSSR-a Amerikanci su učinili vrlo malo da promjene negativne stavove prema Rusiji".  

Politika i ljudi nisu isto "Bez obzira na to koliko su komplicirani politički odnosi između dvije zemlje, to ne utječe na osobne odnose između običnih ljudi", vjeruje Kisljak. "Rusi nemaju i neće imati negativne osjećaje prema Amerikancima kao naciji, čak i ako se političke tenzije nastave", navodi također veleposlanik Kisljak u svom razgovoru za Kommersant.

Pomaže li Rusija Kini u stvaranju hipersoničnog oružja?

Primjerice, Sergej Kozin, urednik i prevoditelj, u odgovoru na pitanje ruske redakcije portala Quora.com "Zašto Rusi ne vole SAD?" pretpostavlja da je "slika neprijatelja nejasna i neodređena. Rusi će voljeti svakog pravog Amerikanca i prema njemu ili njoj će se odnositi dobro". Zanimljivo je i viđenje posljednjeg lidera SSSR-a Mihaila Gorbačova, neusporedivo više cijenjenog na Zapadu, nego u vlastitoj zemlji. On kao glavnog krivca za loše odnose vidi SAD, jer su Amerikanci "odlučili objaviti pobjedu u Hladnom ratu", navodeći da je umjesto toga trebalo objaviti "zajedničku pobjedu".