„Aerosani” - spektakularne borbene sanjke Sovjetskog Saveza
Aerosanjke su najčešće bile dvosjedi s propelerom, imale su jako lagan oklop te su u većini slučajeva bile naoružane jednostavnim oružjem ili strojnicama. Počele su se koristiti Između 1939. i 1945. godine na smrznutim površinama poput jezera Ladoga ili Ilmen, u obalnim područjima ili na smrznutim vodama Finskog zaljeva. Unatoč prividnoj krhkosti i sporosti (prosječna brzina rijetko je prelazila 25-30 km/h) pokazale su se kako vrijedan alat za korištenje tijekom opake ruske zime te su odigrale važnu ulogu u borbi protiv Hitlerove ofenzive.
Izvor: Arhiva
Prvi pokusi s ovom vrstom vozila datiraju iz prvog desetljeća dvadesetog stoljeća. 1910. godine je izumitelj Henri Coandă dizajnirao futurističke sanjke s pogonom na klipni motor i „usisnu turbinu”, koje su u ispitivanju na rijeci Seini (Pariz), prema časopisu Hemmings, dostigle brzinu od 100 km/h. Nakon toga su sanjke blagoslovila dva pravoslavna svećenika na otoku Ile de la Jatte pa ih je kupio veliki knez Kiril Vladimirovič. Taj izum nije preživio rusku revoluciju.
Slom Nijemaca kod Staljingrada: Svjedočanstva neprijatelja
Ostavimo ovu neobičnu epizodu po strani. Borbene sanjke ili aerosani koristila je Crvena armija od 1920. godine. Aerosani su svoje vatreno krštenje imali tijekom rata između SSSR-a i Finske te kasnije tijekom Drugog svjetskog rata.ANT-IV
ANT-IV je dizajnirao Andrej Tupoljev. Ove su sanjke postale dio sovjetske vojske 1924. godine. Imale su 100 konjskih snaga te su od 1930. služile za prijevoz pošte i važnih putnika između Čeboksarija i Kanaša u Čuvaškoj. 1931. godine u dobile zrakoplovni motor sovjetske izrade M-11 te su otad imale brzinu od 28 kilometara na sat. 1934. su se koristile u spašavanju istraživača s ledolomca Čeljuskin, koji su zapeli u blizini otoka Koljučin. Kasnije su korištene u Zimskom ratu (1939.-1940.) protiv Finske.
OSGA-6/NKL-6
Stvorene su u tvornici Narkomles u Moskvi. Ovaj model je dizajniran za obavljanje zadataka hitne pomoći, dostave pošte i prijevoza do četiri putnika. Vojna inačica s tri skije je uključivala i top. Za noćne operacije se dodavala svjetiljka. Također se koristio zrakoplovni motor M-11 ili njegova kasnija verzija.
Izvor: Arhiva
NKL-16
Model NKL-16 je razvijen tijekom Drugog svjetskog rata, na temelju prethodnog modela NKL-6. Proizveden je u tvornicama ZiS i GAZ. Sanjke je pokretao motor M-11, a uglavnom su se koristile za prijevoz vojnika.
NKL-26
Ove je sanjke dizajnirao M. Andrejev, bile su izrađene od iverice a jedinstveni se oklop sastojao od prednje ploče debljine od deset milimetara. Sanjke su bile naoružane strojnicom 7,62 mm. Svaka jedinica je imala po dva čovjeka - topnika i vozača. Surađivali su s bataljunima vojnih skijaša, NKL-26 jei mogao nositi do četiri skijaša izvan vozila ili zakačenih za sebe.
Maršal Rokosovski je napisao svoje dojmove o ovom naizgled krhkom uređaju tijekom zimske protuofenzive 1942. u gradu Suhiničima, kada su se sanjke koristile za odbijanje njemačke protuofenzive.
„Neprijatelji su zarobljeni i prestašeni; mislili su da su sanjke zapravo tenkovi i bili su iznenađeni jer se činilo da su tenkovi letjeli iznad dubokog snijega.”
Izvor: Wikipedia
RF-8/98 GAZ
1941. godine je M. V. Veselovski razvio mali dvosjed GAZ-98 ili RF-8 koji se pokretao motorom kamiona GAZ-M1. Razvijao je brzinu do 50 km/h. GAZ-98K je opremljen zrakoplovnim motorom Švecov M-11.
Izvor: Wikipedia
Izvor: Wikipedia
02SS CDB-50
Ovaj model je pod brojem №451ss ruska vlada naručila 11. prosinca 1940. godine. Projekt su proveli inženjeri Lošinski Kasatkin, Ponomarjov, Zajcev, Makarov i drugi. U osnovi je to bio toranj tenka na sanjkama s propelerom. Već je u fazi projektiranja postalo očito da će snažni 02SS imati ozbiljnih problema s težinom. Zbog toga je projekt 1942. godine obustavljen.
Izvor: Arhiva
Uz informacije: Flamesofwar.com , Wikipedia , Waralbum.ru , Polarpost.ru