LONDON Koliko god ga puta posjetili, uvijek otkrijete nešto novo
DRUGAČIJA VIZURA - Ako ste već obišli Big Ben, Parlament, Buckinghamsku palaču, drugi ili treći posjet iskoristite za istraživanje turistički manje poznatih kvartova ovog megalopolisa
Recimo da ste već bili u Londonu. Barem jedanput. Došli ste uzbuđeni u taj grad s više od osam milijuna stanovnika te u neprekinutoj rijeci turista obišli sva poznata mjesta: bili ste na Piccadillyju, prošli i našli se pokraj Erosove statue, vidjeli Nelsona na stupu na Trgu Trafalgar, osvrnuli se na Nacionalnu galeriju, možda čak i ušli u nju, bacili pogled na dvorište kraljevske obitelji Windsor oko Buckinghamske palače i vidjeli da se pomaknula zavjesa na nekom prozoru (a baš je tada kraljica bila u palači Kensigton u Hyde Parku!), prošetali pokraj Big Bena (u obnovi) i Westminsterske opatije, stakli dojam o veličini Parlamenta, okrenuli krug na poznatom panoramskom kotaču London Eye, udahnuli miris srednjeg vijeka i divili se kraljevskim draguljima u kuli Tower of London i prošli preko najpoznatijeg gradskog mosta, London Bridgea, koji se baš tada nije podigao da propusti veliki brod (drugi put nemojte zaboraviti pogledati raspored!). Ubacili ste još pokoju znamenitost ovisno o vremenu: šoping u Ulici Oxford, još bolje na Kensington Highu, ili koju fantastičnu predstavu ili mjuzikl na West Endu. Ako ste imali vremena, posjetili ste i Greenwich i razgledali legendarni jedrenjak Cutty Sark te ste otišli puna srca s osjećajem da je za drugi put, kad dođete ponovo, ostalo je još mnogo toga vidjeti, upiti i u svemu tome uživati.
A onda dođete drugi, treći, pa i sljedeći put i mijenjate želje, obilazite nova mjesta i ponavljate draga stara. Za lijepog dana krećete u šetnju Južnom obalom. Sada je London Eye samo mjesto dogovora s kojeg odlazite do Galerije Tate. Postavi su besplatni, Galerija je fantastična ako volite modernu umjetnost, a tvornička zgrada u kojoj se nalazi toliko je iznutra zanimljiva da je vrijedi posjetiti. Imaju i vođene programe za djecu koji su beskrajno zabavni i poučni i za odrasle. No, ako niste veliki obožavatelj umjetnosti, onda je razlog za posjet Tateu fantastičan (besplatan) vidikovac na zadnjem katu, s kojeg vam se cijeli London pruža kao na dlanu. Stoga se zadržavate dok snimite selfija koliko želite. Bacate pogled na grad i isplanirate kamo dalje. Druga najneobičnija stvar kod vidikovca je pogled na nebodere blizu galerije, sa stanovima i dnevnim boravcima u ogromnim staklenim stijenama, koji podsjećaju na velike ljudske akvarije i nameću promišljanje o ljudskim životima u gradskim košnicama, stavljajući ih u drugu perspektivu. Htjeli-ne htjeli, privlače pogled iako stojite pokraj ploče na kojoj piše da poštujete tuđu privatnost!?! Okej, nek’ im bude, iako su kupili stanove pokraj galerije s vidikovcem!
Ako vas u tom dijelu spopadne glad, na raspolaganju vam je bezbroj restorana. Doduše, većina je namijenjena baš turistima i u njima vlada prilično velika gužva. Glavna preporuka za London koju sam dobila od prijateljice koja tu živi jest da u Londonu nema spontanosti - biti gladan i tražiti mjesto za jelo, promašaj je već sam po sebi, osobito ako želite jesti na nekom poznatijem ili turističkijem mjestu. Znači, rezervacije su obavezne, u protivnom ćete dugo stajati u redu. No, možete biti lukavi pa malo prošećite i odmaknite se od turističkih lokacija. I tu se nađe neki (najčešće) franšizni restoran, poput Le Pan Quotidiena, no ipak se jede fino za umjeren iznos. Naravno da brze hrane, štandova i Pret-a-mangera ili Sturbucksa ima relativno posvuda, tako da gladni ipak ne možete ostati.
South Bank je prekrasan doživljaj za sunčanog vremena. Imate pogled na smeđu Temzu, koja nije prljava, nego joj je to prirodna boja, a južna obala pršti od dobre energije, rijeke ljudi koji šeću, uličnih zabavljača koji su istrenirani profesionalci u svojim vještinama. Poznanik iz Slovenije, koji došao slijediti svoj san u London, rekao mi je da morate proći strogu komisiju da biste dobili dozvolu za nastupanje bilo gdje na javnim gradskim površinama. Ipak vi predstavljate njihov grad, bez obzira otkud ste, i oni žele da to što radite bude vrhunski, tako da kada vidite ulične zabavljače drugi put, sjetite se da su se jako pomučili da budu tu i da to što rade samo izgleda beskrajno jednostavno, pa ne zaboravite nagraditi njihov trud. Proći ćete pokraj Shakespearova kazališta, replike originalnog kazališta Globe, koji je jedina javna drvena građevina u cijelom Londonu (nakon što su se građevinski propisi mijenjali nakon Velikog požara 1666. godine), u kojem se redovito prikazuju predstave i u koji si svaki put obećam da ću otići, ali to se ne dogodi. Ništa od spontanosti u Londonu, rekla sam vam!
Ako se umorite od hodanja, a imate vremena, obavezno se vozite autobusima. Linije 14 i 19 voze uzduž i poprijeko cijelog grada i mogu poslužiti kao svojevrsna verzija hop-on, hop-off tura. No, to zapravo nije ni važno, dovoljni su vam mobitel i najjeftinija karta za gradski prijevoz i snaći ćete se bez problema, ali morate biti pristojni i brzi. Ulazak na prva vrata obavezno, a onda se hitrim korakom penjite na kat double-deckera i nadajte da ste stigli prije radoznale djece koja obožavaju prednja sjedala tako da dobijete najbolji pokretni pogled svisoka na grad. Uživancija je zagarantirana. Imate osjećaj kao da ste i vi domaći, znate kuda idete čak i kada to nije istina i definitivno je manje turista oko vas, pa se brže ufurate u film da ste tu već sto godina. Kad ovladate gore navedenom tehnikom i još je k tome vikend, onda je vrijeme za buvljake.
Južni dio grada poznat je po Brixton Marketu i arkadama. Ako ste gladni, uvijek možete kupiti voća koliko stane u srednju plastičnu posudu za jednu funtu. Bilo koje voće bez razlike. Dovoljno za užinu za četiri ili dvije jako gladne osobe. I naravno da ćete prošetati do velikog grafitnog murala najpoznatije osobe iz kvarta, Davida Bowieja, odnosno Ziggyja Stardusta s naslovnice albuma iz 1973., koji je 2013. napravio australski umjetnik James Cochran. Bowie ima munju posred lica koja je, kako je sam rekao, simbol dualnosti uma. Iza ugla gdje je mural kuća je u kojoj se Bowie rodio, a nakon njegove smrti 2016. godine tisuće obožavatelja ostavljale su poruke i cvijeće pokraj zida s njegovom slikom. Brixton je vrlo živopisan sam po sebi, u arkadama su dućani rukotvorina, tržnica s hranom i ribom (uvijek svježom, nemojte ni sumnjati!) i različiti restorani, gdje većinom prednjači afričko-karipska kuhinja. Kako mu je narasla popularnost tako su se digle i cijene, a vrlo često radnim danima u vrijeme popodnevne pauze, ovdje jede zaposlena mlađa populacija.
Ako je istok vaš odabir za razgledavanje i ako ste skloni mladim dizajnerima, onda je bolje posjetiti Spitalfields Market, koji nudi mnogo dobrih restorana, umjetničkih štandova, zanimljivih dućana, dobru glazbu i događaje, ali u večernjim satima i malo više cijene. Odmah u blizini je i Brick Lane Market, gdje domaća mlađa populacija dolazi u potrazi za rabljenom odjećom i namještajem te drugim sitnicama.
Za ljubitelje antikvarijata doživljaj je Portobello Road Market vikendom, a dodatni plus je šetnja Nothing Hillom pokraj predivnih kuća sa šarenim vratima i onih famoznih plavih, zbog kojih možda povjerujete u ljubav (inače, film se u originalu zove Notthing Hill).
Sasvim drugačiji doživljaj steći ćete na buvljaku nad buvljacima, u Camden Townu. Ako još niste bili, preporučujem da odete, jer osim cijelog bloka uličnih štandova s hranom iz cijelog svijeta, pogleda na kanale i sustava brana za prelazak dugačkih barži po kanalima, s glazbom uličnih svirača koja je uvijek negdje u blizini, to je najbolje mjesto za kupnju sitnih suvenira. Sve što možete naći u suvenirnicama u Ulici Oxford, pronaći ćete i ovdje, ali po znatno boljim cijenama.
Nemojte zaboraviti da uvijek izberete stranu grada na koju želite ići te grupirajte atrakcije koje želite vidjeti. Nemojte pretjerivati jer će vam svaka uzeti tri-četiri sata, tako da se ograničite na dvije ako želite i doživjeti grad i vidjeti kako lokalci dišu. Ubacite ležanje na travi ili vožnju biciklima u parku (i po gradu, ako ste vješti). St. James Park, Regent’s Park s vidikovcem na Primrose Hillu, Green Park, Hyde Park, Holland Park s japanskim vrtom Kyoto Garden (moj najdraži), birajte kako vam koji bude na putu i u blizini. Ako ste ljubitelj trčanja, to u Londonu nije problem, dovoljne su vam tenisice i samo krenite, parkovi su savršeni za umjereni trening. Ako ste ljubitelj plivanja, obavezno otiđite vidjeti olimpijski bazen koji je projektirala poznata iračko-britanska arhitektica i prva žena dobitnica nagrade Pritzker, najuglednijeg priznanja za arhitekturu, Zaha Hadid, prozvana “kraljicom krivulja”. Ja sam vidjela samo fotografije bazena moje prijateljice, koja ga je uživo doživjela, i prema njezinim riječima, osjećaj je krivuljasto fantastičan: i arhitektonski i sportski.
Vrhunac mojeg posjeta bilo je iznenađenje koje mi je priredila prijateljica s početka priče, a to je “Afternoon Tea”, koji je zapravo ritual popodnevnog čaja uz sendviče i kolačiće, uveden još davne 1840. godine kao užina u iščekivanju večere, a koji je populariziran posljednjih godina. Mjesto za popodnevni čaj mora se rezervirati danima unaprijed, poželjno je lijepo se dotjerati i zaputiti na destinaciju, u našem slučaju u Yard Ham Hotel. Čaj se sastoji od trokatnog poslužavnika koji ima svoj zadani redoslijed. U sredini su mali sendviči, zalogajčići, zapravo prilično obični, gornji kat je rezerviran za kolačiće, obično četiri do pet vrsta, a donji za scones, vrstu pogačica koje se poslužuju s džemom i mliječnim namazom clotted cream. Uz to se naruči čaj ili šampanjac. Cijeli ritual je poseban i podsjeća na japansku ceremoniju čaja. Osjećaj uživanja svim čulima i još u dragom društvu bio je izvanredan. Otplovile smo kroz vrijeme i osjećale se pomalo aristokratski.
Ili, možda je bolje reći, shvatite da je život doista satkan od (ne)običnih predivnih trenutaka poput ovih.