Pet najdražih predmeta glumca i umjetnika Igora Hajdarhodžića
TOP 5 - “Nedostaje mi moj ujak i prijatelj Arsen Dedić pa zato uvijek kraj sebe volim imati njegovu sliku”
Igor Hajdarhodžić, dubrovački glumac i umjetnik, kaže da je 26 godina svog života posvetio glumi, a onda mu je sve dosadilo i odlučio se okrenuti plovidbi i brodogradnji. Bavi se izradom brodova kako u stvarnom svijetu, tako i onih iz svoje mašte. Danas vrijeme provodi u svojoj radionici izrađujući brodove kao umjetničke eksponate, a kaže da je najsretniji dok vodi svoju radionicu brodogradnje za djecu na Lokrumu pod nazivom “Mala škola brodogradnje”, gdje djevojčicama i dječacima prenosi vrijednosti, znanja i vještine gradnje tradicijskih plovila. Igor nam govori da voli predmete koji imaju neku priču i koji nose uspomenu na nekoga njemu važnog ili na nešto njemu bitno, uspomene u njegovu životu imaju veliko značenje. Zamolili smo ga da malo prekopa po svojim uspomenama i izdvoji pet predmeta za koje bi mogao reći da su mu najdraži.
1. Drvena razglednica
Ova razglednica napravljena je zajedno s Arsenom Dedićem od njegova sata za struju iz kuće u Šibeniku. Nekada davno imali smo i izložbu ovakvih drvenih razglednica, a ovu čuvam kao dragu uspomenu na ujaka.
2. Pianino
Dubrovački trubadruri su 70-ih imali svoje kafiće po Dubrovniku, ovaj pianino sam dobio na poklon iz najlegendarnijeg dubrovačkog mjesta Trubadur, vlasnik kojega je bio Marko Brešković.
3. Slika Arsena Dedića
Nedostaje mi Arsen koji je bio moj ujak, prijatelj i potpora, zato volim uvijek negdje blizu imati njegovu sliku.
4. Koturaški klubovi
Čuvam ovo kao uspomenu jer sam veliki zaljubljenik u biciklizam. Odlično mi je to da su nekada davno biciklisti imali svoje ulice u Zagrebu (Koturaška) i da su organizirali zabave i na taj se način družili.
5. Nagrada “David Štrbac”
To mi je jedna od dražih uspomena na oca u ovakvom obliku. Radi se o nagradi koju je dobio 1967. godine za glumca godine.
Foto: Tonći Plazibat, Božo Radić/Hanza Media