TRAGIČAN KRAJ SLAVONSKE DOBRE DUŠE Do prijemnog nikad nije bio u kazalištu, no postao je omiljeni glumac u tv serijama
OMILJENI GLUMAC - Najtežu odluku koja se može zamisliti na sam je Božić morala donijeti obitelj omiljenog osječkoga glumca Aleksandra Bogdanovića i dati liječnicima pristanak da isključe aparate koji su 45-godišnjeg umjetnika od subote uvečer održavali na životu.
Najtežu odluku koja se može zamisliti na sam je Božić morala donijeti obitelj omiljenog osječkoga glumca Aleksandra Bogdanovića i dati liječnicima pristanak da isključe aparate koji su 45-godišnjeg umjetnika od subote uvečer održavali na životu.
Šok, tuga i bol zbog gubitka ukratko je ono što su o svom dragom kolegi i prijatelju imali za reći svi koji su imali priliku s njime dijeliti trenutke njegove bogate svestrane karijere i života.
veliki borac U osječku je bolnicu glumac stigao u iznimno teškom stanju nakon što je 21. prosinca na pješačkom prijelazu u Ulici kneza Trpimira u Osijeku na njega “terencem” velikom brzinom naletio 22-godišnjak bez vozačke dozvole i nakon toga pobjegao ostavivši Bogdanovića da leži na cesti.
Bio u induciranoj komi
Zbog teških ozljeda glave, hematoma i nekoliko lomova, liječnici su glumca stavili u induciranu komu, a njegova obitelj, prijatelji i kolege još su se u ponedjeljak nadali kako će se glumac, njihov Sale, poznat kao veliki borac i čovjek neiscrpne energije, sportaš u sjajnoj fizičkoj formi, uspjeti izboriti za život, no najveću bitku na koncu je ipak izgubio. Poruke podrške i vjere u oporavak nizale su se sa svih strana na društvenim mrežama, no uza sve napore koje je u njegov ozdravljenje uložio liječnički tim, na kraju su obitelji savjetovali da uvečer na Božić, kad bi u nekom sad nezamislivom, ali sretnom scenariju trebali biti okupljeni za stolom uživajući u toplim, zajedničkim trenucima, daju pristanak da mu se isključe aparati.
U trenutku kad se tragedija na cesti odigrala Bogdanović je bio, što je najtužnije, nadomak kućnog praga. U osječkom HNK, gdje je bio omiljeni lik, netom prije toga odigrao je svoju posljednju predstavu u životu “Kabaret Beckett”.
I dok je čitava glumačka ekipa nakon izvedbe ostala u kazalištu na piću i opuštenom druženju, Bogdanović je prijateljima rekao kako će taj put ipak to preskočiti i požurio se doma gdje ga je čekala supruga Sena Krupić i sin Ian-Lav. Kući nikad nije stigao, a iza sebe je ostavio neizrecivu tugu, troje djece, kćeri Miju i Unu iz prvog braka i sinčića koji ga je čekao kod kuće, ali i brojne upečatljive uloge, sportske uspjehe, poeziju i život pun velikih odluka i preokreta. U međuvremenu je 22-godišnji vozač, koji je uhićen sat vremena nakon što je pobjegao s mjesta nesreća i ostavio čovjeka da leži na cesti, završio u istražnom zatvoru te ga se sumnjiči za kaznena djela izazivanja prometne nesreće te nepružanja pomoći, ali posljedice će nakon tragične smrti glumca, biti, vjerojatno puno teže.
Aleksandar Bogdanović rođen je u Osijeku 17. lipnja 1974. godine, a Akademiju umjetnosti završio je u Novom Sadu. Godinama je bio svojevrsno zaštitno lice dramskog ansambla HNK Osijek čiji je član postao 2011. kada se nakon 20 godina života u Vojvodini i vratio u rodni grad.
Zanimljivost vezana uz Bogdanovića jest ta da je, izuzme li se Milana Štrljića, njegov prelazak iz Narodnog pozorišta Zrenjanin u HNK Osijek, bio prvi transfer nekog glumca iz Srbije u Hrvatsku.
Bio je duhovit
- Da mi je netko ‘91. rekao da ću se u Osijek vratiti za 20 godina i to kao glumac HNK, poslao bih ga u neku stvar. To mi je tada bilo nezamislivo, ne zato što sam mislio da se neću vratiti u Osijek, već zato što mi ni u peti nije bilo da ću biti glumac. Pa, ja do odlaska na prijemni na Dramsku akademiju u Novom Sadu nikad nisam bio u kazalištu, a omiljena knjiga bila mi je Rocky 1 - u svom je duhovitom stilu tada za Studio ispričao Bogdanović.
Iskazao se u brojnim kazališnim ulogama, a za onu Čičikova u “Mrtvim dušama” dobio je i nagradu za glavnu ulogu na Festivalu vojvođanskih pozorišta 2009., kao i nagradu za glavnu ulogu viteza Oliver Urban na Marulićevim danima 2011.
Bio je nominiran i za Nagradu hrvatskoga glumišta za sporednu mušku ulogu Levina u “Ani Karenjinoj” 2014., te za glavnu mušku ulogu Georga u “Tko se boji V. Woolf” INK Pula.
Osim na kazališnim daskama, publika Bogdanovića pamti i po filmovima i serijama poput “Larina izbora”, “Počivali u miru”, te objema sezonama iznimno uspješnih “Novina”.
A koliko je svestran bio, govori i činjenica da je Bogdanović u djetinjstvu bio i jedan od najboljih tenisača pionira u Hrvatskoj, a kasnije je u Srbiji bio i teniski trener mlađim uzrasnim kategorijama, pa je tako jedno kraće vrijeme trenirao i, tad djecu, Novaka Đokovića te Anu Ivanović. S Novakom Đokovićem susreo se još jednom, 2003. godine kad se Bogdanović na kratko ostavio glume i počeo raditi kao teniski trener u Umagu. Upravo tada je uz mladog Đokovića bio tijekom njegova njegova prvog nastupa na našem najjačem teniskom turniru, gdje je također pomagao i Marinu Čiliću.
Presudila gluma
- To je bio splet okolnosti. Trenirao sam kćer bivšeg boksača Slobodana Kačara i ona je bila državni prvak, pa sam onda počeo dobivati bolju djecu, trenirao ih i imao rezultate. Tako sam trenirao i jednog klinca, zvao se Slavko Bjelica i bio je europski prvak do 15 godina i ušao je u reprezentaciju SCG, a tamo je bio i Novak Đoković, pa sam ih onda obojicu zajedno trenirao. No, to mi je bio samo dodatni izvor prihoda, sve dok 2003. godine nisam sve poslao k vragu, dao otkaze u svim kazalištima, napustio i glumu i Srbiju i otišao u Umag tražiti posao u tenisu - prisjetio se bio Bogdanović svojevremeno u intervjuu za Studio.
No, gluma je presudila i iznova se vratio svojoj najvećoj ljubavi. Čekali su ga još brojni projekti, premijere, uloge, životne radosti, izazovi, a sve to zauvijek je prekinuo bezobzirni mladi vozač kojeg tek čeka suđenje.