Mjesto za ljubitelje adrenalina i prizora sovjetske prošlosti
Fotografija: Natalija Bogorodskaja
"Na Arktiku smo se nas dvoje branili od bijelih medvjeda, a za vrijeme bure umalo da nismo potonuli u moru. Ali samo u napuštenim arktičkim predjelima mi snažno osjećamo okus života i stvarnost smrti. Postojanje bez tih osjećaja je bljutavo, kao hrana bez soli", pričaju Natalija i Petar Bogorodski, ljubitelji adrenalinskog turizma iz Peterburga.
Fotografija: Natalija Bogorodskaja
Oni putuju Arktikom od 2008. godine. Na lakom čamcu i na katamaranu i trimaranu ručne izrade oni su plovili preko Bijelog, Barentsovog i Karskog mora od Ladoge do Nove Zemlje istražujući napuštena arktička naselja.
Zemlja Franje Josipa, otok Graham Bell
Fotografija: Natalija Bogorodskaja
"Prvo što upada u oči je beskrajan snijeg, ravnica i zasljepljujuća svjetlost sa svih snaga. Doplovili smo na Graham Bell tijekom polarnog dana. Prvo što smo osjetili bila je hladnoća koja prodire do kostiju, - 15 stupnjeva Celzija ispod nule i ledeni vjetar", kaže Petar.
Fotografija: Natalija Bogorodskaja
Zemlja Franje Josipa je najistureniji kopneni teritorij na sjeverozapadu Rusije. Iza nje je samo Sjeverni pol. Graham Bell je napušten 1993. godine. Prije toga su se na njemu nalazila dva vojna naselja i zračna luka na ledu.
Natalija i Petar su došli na ovaj otok 2013. godine s grupom iz nacionalnog parka "Ruski Arktik". Bili su pozvani da pomognu u čišćenju otoka od starog željeza i objekata koji nemaju povijesnu vrijednost.
Fotografija: Natalija Bogorodskaja
Na otoku su Bogorodski tražili artefakte vezane za povijest avijacije: avionske motore i zrakoplove, objekte aerodromske infrastrukture, staru automobilsku i traktorsku tehniku i radarsku opremu. Sve što su pronašli dobro su pregledali, fotografirali i obilježili trakom koja znači da taj objekt ne treba uništiti.
Fotografija: Natalija Bogorodskaja
Napušteni objekti Graham Bella su sve što je ostalo od zračne luke na ledu i vojnih naselja. Arktička klima desetljećima u "konzerviranom" stanju čuva kuće i metalne kontejnere za stanovanje, koji izvana liče na ogromne bačve, kuće na saonicama, skladišta teretnih vozila i zrakoplov AN-12 koji se srušio.
Naselje Amderma
Fotografija: Natalija Bogorodskaja
Od nekadašnjeg sovjetskog naselja Amderma ostali su samo kosturi nekolicine kuća na kat i infrastrukture na obali Sjevernog ledenog oceana. Nijedan put ne vodi na ovu stranu. Natalija i Petar su stigli u Amdermu lakim čamcem tijekom plovidbe duž obala Barentsovog i Karskog mora 2010. godine.
U Amdermi živi oko 300 ljudi, ali pored stambenih zgrada svuda ima i dosta napuštenih objekata. Po naselju su razbacane montažne višekatnice, kao i stara tehnika iz doba SSSR-a. U napuštenim vojnim objektima igraju se djeca, sretna što imaju vlastiti napušteni grad. Ispred prodavaonice se odmara zaprega sobova na kojima je njihov uzgajivač, po nacionalnosti Nenek, došao kupiti namirnice. Duž obale, blizu naselja, šetaju se bijeli medvjedi.
Natalija i Petar su nedaleko od naselja pronašli napuštene objekte u obliku kupole u kojima su nekada bili smješteni radari "Lena-M". To su ogromne bijele "gljive" usred baršunasto-zelene površine tundre.
Fotografija: Natalija Bogorodskaja
Dvokatna zgrada "Lena-M" još uvijek je zaštićena čeličnim vatrostalnim vratima, a unutrašnjost stanice je prepuna kabela i ventilacijskih cijevi. Naši putnici su dugo lutali po ovom objektu, proučavali prostorije za posadu, skladišta, zapovjedno mjesto, aparaturu i prostorije za obuku. I poslije 20 godina sačuvane su stare trake s negativima fotografija ljudi koji su ovdje boravili, kao i njihovi radni dokumenti.
"Pustinjaci" i medvjedi - jedini stanovnici napuštenih arktičkih sela
Fotografija: Natalija Bogorodskaja
Industrijska naselja iz prošlog stoljeća na Novoj Zemlji su pretvorena u napuštena sela s trošnim izbama. Brvna od kojih su napravljene toliko su trula da se mogu probušiti prstom. U napuštenim selima nema žive duše, ali Natalija i Petar su stalno nosili oružje bojeći se medvjeda. Već su se sretali s bijelim medvjedima i znaju da čovjek u njihovim očima nije opasan, nego jestiv.
Fotografija: Natalija Bogorodskaja
U naselja blizu napuštenih objekata dolaze na odmor ljudi koji su se rodili i odrasli na Arktiku. Neki dolaze na otok preko ljeta kako bi se bavili lovom i ribolovom i odmarali. Takvim "pustinjacima" rođaci dostavljaju rezerve goriva i namirnica.
Otočni "pustinjaci" uništavaju polusrušene objekte u arktičkim selima jer im je potreban materijal za svoju kuću.
Rt Sveti nos
Fotografija: Natalija Bogorodskaja
Natalija i Petar se nisu dugo zadržali na rtu Sveti nos jer je bilo opasno. Na kamenoj obali se nisu mogli usidriti, tako da je njihov katamaran odnosila jaka struja. Mogli su ostati bez prijevoza i mogućnosti da se vrate.
Strma kamena litica uz koju su se popeli na rt djeluje jezivo. Za vrijeme bure ogromni valovi udaraju u nju i ispiru obalu.
Nije bilo tragova nedavnog boravka ljudi. Trava je visoka do koljena i nije ugažena, a u napuštenim kućama vlada mrtvačka hladnoća. U električnoj centrali su pronašli staklene četvrtaste posude od 20 litara za akumulatore. Čak su i one bile netaknute, iako žitelji ovih krajeva u njima mariniraju meso ili ih koriste kao akvarij.
Na putu ka svjetioniku prošli su pored deponija onoga što je ostalo od traktora s gusjenicama. Željezna vrata na svjetioniku su bila otvorena i ljuljala su se na vjetru. Strme spiralne stepenice su brujale pod nogama dok su se Petar i Natalija u polutami penjali na visinu osmokatnice kako bi pogledali kroz prozor. Uski rt je bio okružen ledenim sivim morem. Petar je uzdrhtao kada je samo pomislio kako su se usamljeni radnici na svjetioniku ovdje borili s burom, čak i noću, kada su hladni valovi prijetili da sruše kamenu liticu ispod svjetionika.
Fotografija: Natalija Bogorodskaja
Ovdje odavno ne žive ljudi koji su u sovjetsko vrijeme osvajali surovu prirodu Arktika, ali su sačuvani objekti koje su ti ljudi napustili - kuće, svjetionici i aerodromska infrastruktura. Natalija i Petar u pohodima i bitkama sa stihijom putuju tragom tih pionira i ponovno otkrivaju arktičke zemlje. Izvještaje i foto-reportaže o svojim otkrićima oni objavljuju na stranici svog projekta "Sevprostor" na ruskom jeziku. Oni smatraju da je objavljivanje materijala s putovanja po napuštenim objektima Sjevera prosvjetiteljska misija, jer će opet doći vrijeme kada Arktik neće više biti terra incognita, a napušteni objekti će zaživjeti kao povijesni artefakti.