Kemijski napad u Siriji: Tko je kriv i što slijedi?

Prvu informaciju o tome da je kemijski napad koji se dogodio 4. travnja odnio najmanje 72 života u gradu Kan Šejkunu (pokrajina Idlib, sjever Sirije) objavila je londonska organizacija za zaštitu ljudskih prava Sirijski opservatorij za ljudska prava, inače poznata po tome što redovito plasira skandalozne dezinformacije iz Sirije. „Jedna od četvrti u gradu Kan Šejkun je raketirana projektilima za koje se vjeruje da sadrže plin koji izaziva gušenje“, stoji na stranici organizacije.

Snimke na kojima se civili, uključujući i malu djecu, guše i umiru od otrovnog plina brzo su se proširile u svjetskim medijima. Glavni junaci reportaže Reutersa ponovno su bile „Bijele kacige“ - jedna u nizu organizacija suprotstavljenih Asadu, koja se također proslavila serijom izrežiranih reportaža iz Sirije, i koja je 2017. godine nagrađena Oscarom. Stručnjaci su obratili pozornost na „neobično“ ponašanje „kaciga“ na licu mjesta.

„Kemijska tvar se može zadržati u zraku i djelovati od nekoliko sati do nekoliko dana, ovisno o vrsti“, objasnio je u intervjuu za RT direktor Centra za proučavanje zemalja Bliskog istoka i središnje Azije Semjon Bagdasarov. „Zbog toga se ljudi u kontaminiranoj zoni mogu nalaziti samo u specijalnim zaštitnim kostimima, a spasilačke akcije mogu vršiti samo jedinice za zaštitu od kemijskog oružja sa specijalnom opremom“. Međutim, na snimkama koje je objavila agencija Reuters vidimo da „spasioci“ neustrašivo dodiruju nastradale golim rukama i ne zadobivaju nikakve ozljede. Diskutabilno je i ono što oni rade na snimci: jedan polijeva nastradale vodom ispirući s njih kemijske tvari, a drugi daje djetetu umjetno disanje.

U priopćenju za medije „Liječnika bez granica“ se navodi da su nastradali mogli biti žrtve primjene sarina i klora. „U slučaju trovanja kemijskim tvarima čovjeka treba obraditi otopinama za dekontaminaciju. Za svaku otrovnu tvar postoji određena otopina“, objašnjava Vladimir Litovkin, komentator agencije TASS i jedan od najpoznatijih ruskih vojnih stručnjaka. „Ozbiljni liječnici tako ne postupaju, to je neka improvizacija. Tamo se ne vidi osmišljeno djelovanje protiv trovanja. Isto je toliko čudno i što se djetetu daje umjetno disanje. Stječe se dojam da su to izrežirane scene“.

/ Reuters

„Brutalni barbarizam” Damaska?

Provincija Idlib i, konkretno, Kan Šajkun nalaze se pod kontrolom grupacija sirijske opozicije. Predstavnici pobunjenika, kao i zapadne zemlje, za napad su optužili režim Bašara Asada. „Brutalni i besramni barbarizam“, okarakterizirao je napad državni tajnik SAD-a Rex Tillerson, pozivajući Rusiju i Iran, koji podržavaju Asada, da utječu na svog saveznika.

S optužbama je istupila i Velika Britanija: premijerka Theresa May je izjavila da je neprihvatljivo da Asad ostane na čelu Sirije. Turske su vlasti također okrivile Damask, upozorivši Rusiju da takvi incidenti ugrožavaju perspektivu mirovnih pregovora u Ženevi i Astani.

Treba istaknuti da je vanjskopolitička situacija tijekom posljednjih tjedana išla u korist Damaska i nikako nije upućivala na to da bi Asad mogao primijeniti kemijsko oružje. Bijela kuća je preko svog glasnogovornika izjavila da je prioritet SAD-a u Siriji borba protiv Islamske Države, a ne svrgavanje predsjednika Bašara Asada. Isti stav su iznijeli i stalna predstavnica SAD-a pri UN Nikki Haley i državni tajnik Rex Tillerson.

Je li ovo nova dezinformacija sirijske opozicije?

Sirijska vlada, pak, negira bilo kakvu umiješanost u napad na Kan Šajkun. „Čak i u najgorim danima sirijska vojska nikad nije koristila takvo oružje“, navodi se u objavi na službenim stranicama Sirijske arapske vojske na Facebooku. Damask smatra da je napad bila provokacija opozicije. Sirijske vlasti ujedno podsjećaju da je 2014. godine kemijsko oružje zajedno s odgovarajućim projektilima evakuirano s teritorija Sirije ili uništeno, o čemu je podnijela izvješće Organizacija za zabranu kemijskog oružja.

/ Reuters

Moskva dijeli gledište Damaska. Službena predstavnica Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova je medije koji su za napad optužili sirijsku vladu nazvala „angažiranima“ te ih je optužila da pokušavaju odgovornost za napad prebaciti i na Rusiju. Prema ruskoj verziji, sirijsko zrakoplovstvo zaista je 4. travnja izvelo napad u rajonu Kan Šejkuna, no ne po stambenim područjima, već po tvorničkim halama u kojima su militanti proizvodili otrovno streljivo.

UN i Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW) započeli su s istragom incidenta. Prema informacijama organizacije, nemoguće je utvrditi tko je i kako napao civile otrovnim kemikalijama.

Ruski stručnjaci nedvosmisleno odbacuju mogućnost korištenja avionskih bombi s kemijskim punjenjem. „Avionska bomba s kemijskim punjenjem je najčešće teška pola tone“, prokomentirao je ovu situaciju Bagdasarov u intervjuu za RT. „Takve bombe su strašna stvar. Da je u pitanju ta bomba, bilo bi kontaminirano ogromno područje od nekoliko kilometara“. Po riječima Mihaila Hodarjonoka, vodećeg vojnog analitičara portala Gazeta.Ru, u takvom slučaju bi, s obzirom da se radi o gusto naseljenom području, bilo na stotine, a možda i na tisuće mrtvih civila“. Viktor Litovkin ističe da se na scenama koje su prikazale „Bijele kacige“ vidi mala jama od projektila, dok avionske bombe napunjene kemijskim tvarima obično eksplodiraju još u zraku i ne ostavljaju trag u vidu jame na terenu. A ako takva bomba (a ona je teška najmanje 250 kg) padne na zemlju, jama će biti daleko veća od one koja se vidi na sceni koju je prikazao Reuters. Također je dosta čudno što u protekla 24 sata nije pronađen nijedan geler od avionske bombe, a to bi pomoglo da se sazna odakle potječe projektil, iznio je stručnjak svoja zapažanja. „Morali su ostati dijelovi bombe: rep sa stabilizatorima, dijelovi ili zidovi konstrukcije“, rekao je Litovkin u intervjuu za RT. „Činjenica da ništa nije pronađeno upućuje na misao da se radi o provokaciji, tj. da je netko donio bocu ili staklenku s otrovnom supstancom, razbioje  ili prosuo, i otišao.“

Ovo nije prvi put da se u sirijskom konfliktu primjenjuje kemijsko oružje: „Ovo nalikuje na primjenu kemijske tvari ručne izrade: kontaminirana je mala zona, a način na koji je to učinjeno je krajnje jednostavan i primitivan“, rekao je Semjon Bagdasarov. „Nešto slično je bilo u Alepu.“

Kome sve ovo ide u prilog?

S političkog gledišta Asad nikada neće postupiti na sličan način. U sadašnjoj situaciji bi primjena kemijskog oružja za njega bila ravna samoubojstvu, objasnio je u razgovoru s dopisnikom RT-a Andrej Koskin, šef Katedre za politologiju i sociologiju Ruskog ekonomskog sveučilišta G. V. Plehanov i stručnjak Asocijacije vojnih politologa. „To je i s vojnog gledišta nemoguće jer je oružje s kemijskim punjenjem potpuno likvidirano“.

S Koskinom se slaže i Konstantin Sivkov, vojni stručnjak, doktor vojnih znanosti i prvi potpredsjednik Akademije za geopolitičke probleme: „Regularne trupe su apsolutno nadmoćne u pogledu naoružanja. Asadove snage uspješno napreduju i bez kemijskog oružja, tako da je u tom kontekstu bacanje otrovnih tvari na civilno stanovništvo u gradu potpuno nelogično“.

Po mišljenju Semjona Bagdasara, Trumpova administracija se de facto vratila na pozicije koje su tradicionalne za američku diplomaciju kada je riječ o Siriji: „Kako je ranije planirano svrgavanje Asada, tako se i sada planira, samo što se sada to radi na drugi način“.

Vladimir Litovkin je istaknuo da ova provokacija služi kao „demonstracija razloga iz kojeg oporba ne može surađivati s vladinim izaslanstvima i ne može sjesti za pregovarački stol s 'ubojicom Asadom'. Oporba postavlja uvjet: Asad mora otići. Glavni zadatak oporbe je svrgnuti Asada. Oni moraju odraditi ono za što su dobivali novac tijekom šest godina ratovanja“.

Stručnjaci posebno skreću pozornost na sljedeće Trumpove riječi: „Ti užasni postupci Asadovog režima se ne mogu trpjeti. SAD zajedno sa saveznicima u cijelom svijetu osuđuje taj monstruozni napad i sve druge slične monstruozne napade.“

/ Reuters

Poljuljano primirje

Bez obzira na to tko je u Siriji koristio kemijsko oružje, čini se da je mirovni proces u zemlji u potpunosti narušen, smatra Vladimir Ahmedov, viši suradnik na Institutu za orijentalne studije Ruske akademije znanosti. „Već je sada jasno da će opozicija okrivljavati režim, a režim će poricati sve optužbe i kao odgovor govoriti o provokacijama militanata“, rekao je Ahmedov za RBTH Hrvatsku. „Bilo kako bilo, gubi se mogućnost postizanja kompromisa.“

Po mišljenju stručnjaka, režim prekida vatre između vlade i opozicije u Siriji (službeno uspostavljen 20. prosinca 2016.) sada ostaje samo na papiru: svaki tjedan raste broj kršenja režima prekida vatre i intenzitet borbi. Pregovori u Ženevi (čiji je posljednji krug održan 23.-31. ožujka) su u zastoju, a nakon tako zvučnog incidenta kao što je kemijski napad mogli bi i stati, smatra Ahmedov.

S njim se slaže Grigorij Kosač, profesor na katedri za moderni Istok Ruskog državnog sveučilišta za humanističke znanosti. „Na pregovorima u Ženevi zasad se pozicije režima i protivnika režima nisu uspjele približiti“, rekao je Kosač za RBTH Hrvatsku. „A sada, kada su borbena djelovanja obnovljena, a još više nakon upotrebe kemijskog oružja, sama mogućnost provedbe pregovora naći će se pod velikim znakom upitnika.“