Staljinov portret kojeg su svi mrzili
Simpsoni i Rusija: Povijest ljubavi i mržnje
15. ožujka 1953. godine, samo deset dana nakon smrti vođe Sovjetskog Saveza, u časopisu se pojavio portret Staljina s prepoznatljivim Picassovim potezima. Staljin je bio naslikan kao običan gruzijski momak s brkovima i ispupčenim očima. Tri dana nakon publikacije Komunistička partija Francuske je izrazila nezadovoljstvo radom autora Guernice: "Tajništvo Komunističke partije Francuske kategorički ne odobrava objavljivanje portreta velikog Staljina."
Picasso je završio sliku 8. ožujka u gradu Vallaurisu, a ona se u časopisu pojavila 12. ožujka. Picasso je htio napraviti crtež mladog Staljina (prema fotografiji iiz 1903., koju je u starim novinama pronašao njegov prijatelj Françoise Gilot). "Reklo bi se da su se Picasso i Gilot dobro nasmijali kad je portret bio završen, jer je nevjerojatno nalikovao na Françoiseovog oca, pišu Czernin i Müller. Ipak su ga poslali uredniku koji ga je stavio na naslovnicu pored članka Aragona i Joliot-Curie. Ni cvijeće koje je Picasso poslao u Moskvu nije uspjelo smiriti ni članove Komunističke partije Francuske, ni kritičare i obožavatelje umjetnika. Ustvari, urednik novina L'Humanité je 18. svibnja na naslovnoj stranici lista objavio neodobravajuću izjavu: "Bez dovođenja integriteta umjetnika u pitanje, čija je predanost radničkoj klasi svima dobro poznata, Tajništvo Komunističke partije Francuske žali zbog toga što je drug Aragon, član Središnjeg odbora i direktor Les Lettres françaises, koji se inače hrabro bori za razvoj umjetnosti realizma, dopustio objavljivanje ove slike."
Politički ured i Odbor su smatrali da je to 'uvredljiva i vulgarna karikatura velikog vođe' za koju su glavni krivci sam Aragon i uredništvo i da sve primjerke časopisa treba uništiti i tražiti javnu ispriku od okrivljenika. Louis Aragon nije imao izbora nego popustiti i javno se ispričati. U sljedećem broju časopisa Aragon je popljuvao Picassa i objavio razne negativne kritike.
Izvor: Wikipedia Commons.
Je Picasso bio uvjereni komunist?
Nema sumnje da je dugo izgnanstvo iz domovine Španjolske zbog neslaganja s režimom generala Franca u kombinaciji s brutalnim iskustvima tijekom nacističke okupacije Pariza dovelo do toga da je Pablo Picasso vidio komunizam kao ideal mira i ključ za svijet slobodan od fašizma. To mu je donijelo više problema nego koristi. Na primjer, na nekim su izložbama prosvjedovale desničarske skupine, a SAD mu je zabranio ulazak u zemlju. Umjetnik je počeo putovati po svijetu, držati javna predavanja i donirati puno novaca u razne društvene svrhe - naprimjer, milijun franaka francuskim rudarima tijekom štrajka. Kasnije se pridružio prosvjedima protiv rata na Korejskom poluotoku, kojem je posvetio svoje djelo "Masakr u Koreji" (1951).
Masakr u Koreji. Izvor: Wikipedia Commons.
Picasso, koji je dobio Lenjinovu nagradu za mir među narodima 1962. godine, imao je složen odnos s Komunističkom partijom, jer nije odobrio represiju mađarskog revolucije i Praškog proljeća, ali je ostao vjeran marksizmu do svoje smrti 1973. godine.