Jadranski naftovod kao šansa za potencijalnu mađarsku naftnu krizu
Potrebe Mađarske za naftom u slučaju da Europska unija (EU) stavi embargo na uvoz ruske nafte može optimalno zadovoljiti Jadranski naftovod, ocjenjuje u izjavi za Radio Slobodna Europa (RSE) energetski stručnjak Igor Dekanić.
Mađarski premijer Viktor Orban izjavio je, naime, kako u potencijalnoj krizi "oni koji imaju pomorska pristaništa, mogu sebi tankerima dovesti naftu, ali postoje zemlje koje nemaju morske obale.
"Imali bismo ga da nam ga nisu uzeli, ali sada ga nemamo", kazao je Orban i time, ocjenjuju hrvatski mediji, aludirao na sporazum iz 1920. potpisan u palači Trianon u Versaillesu u Francuskoj, između Saveznika i Mađarske.
Po odredbama tog sporazuma Mađarska je izgubila dvije trećine teritorija, koji je podijeljen između Austrije, tadašnje Čehoslovačke, Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca (SHS) i Rumunjske.
"Dakle, ruska nafta - ili bilo koja vrsta nafte - može doći u Mađarsku samo putem cjevovoda, s jednom polovicom naftovoda u Rusiji, jednim krajem u Rusiji, a drugim krajem u Mađarskoj", kazao je mađarski premijer 6. svibnja za državni Kossuth radio.
Energetski stručnjak Igor Dekanić podsjeća da je Mađarska imala povijesnu priliku dobiti još jedan dobavni pravac, upravo onaj koji bi joj sada trebao, koji je u vrijeme socijalističke Jugoslavije odbila.
Za vrijeme socijalističke Jugoslavije, podsjeća Dekanić, gradio se Jadranski naftovod – Janaf, tada još pod nazivom Jugoslavenski naftovod – Janaf. Bio je planiran u dvije faze – kapaciteta 20 plus 14 milijuna tona nafte godišnje - i plan je bio da može zadovoljiti potrebe ne samo Jugoslavije, nego i Mađarske i tadašnje Čehoslovačke, sada Češke i Slovačke.
"Sve tri zemlje koje sada traže odgodu ovog embarga trebale su biti benefitori tog velikog Janafa. Vjerojatno na nagovor tadašnjeg Sovjetskog saveza su sve tri zemlje – tadašnje dvije – odustale, i upravo zbog toga je i izgradnja dospjela u velike probleme, jer se morala graditi samo prva faza", prisjeća se Dekanić.
Jadranski naftovod d.d. (Janaf) danas je hrvatska tvrtka s pretežito državnim kapitalom koja upravlja istoimenim sustavom za prijevoz sirove nafte, Jadranski naftovod. Janaf sustav za prijevoz nafte sastoji se od luke Omišalj i 759 km kopnenog naftovoda.
"Mislim da je sadašnja situacija takva da bi Hrvatska trebala i mogla vrlo rado uskočiti u to na komercijalnoj bazi i isporučiti Mađarskoj koliko god nafte treba. Prema tome, sve ovisi o pregovaračkoj umješnosti hrvatske uprave Janafa i onih iz Vlade koji će podupirati te komercijalne pregovore", kaže Dekanić.
Ovisnost o ruskim energentima
Mađarska ovisnost o ruskim energentima u ovom trenutku je činjenica, kaže za RSE i urednik specijaliziranog portala energypress.net Ivan Brodić.
"Hrvatska ima LNG terminal i dosta dobro diversificirane pravce dobave energenata. Mađarska to nema i ona je jako ovisna o ruskim energentima. Mađarska industrija i mađarska kućanstva bi jako patila zbog pristanka na embargo. Tu se vjerojatno krije uzrok Orbanove reakcije, odnosno to je njegov način lobiranja", ocjenjuje Brodić.
"Možemo samo pretpostaviti, komentira dalje, "na koji ga način iz Europske komisije 'pritišću' i o kojim programima oporavka i kojem novcu se radi da ga privole da pristane na embargo".
Zbog takve mađarske energetske pozicije, opcija Janafa od naftnog terminala u Omišlju na Krku do Mađarske bila bi pravo rješenje, ocjenjuje Brodić.
"Tu je Janaf jako dobro pozicioniran u Kvarnerskom zaljevu i tu dolaze razne vrste nafte – azerbejdžanska, kazahstanska, ruska", pobraja Brodić.
Iako – procjenjuje Brodić – Mađarska ima dodatni motiv da traži za sebe izuzeće od embarga na uvoz ruske nafte i kasnije plina.
"Ako bi se Mađarska našla u situaciji da ima izuzeće na rusku naftu, a kasnije i plin, tu bi se stvorio jedan 'hub' za dalju trgovinu ruskim energentima prema Europi i europskim kompanijama, i tu bi Mađarska imala određenu zaradu. Dakle, njoj je višestruko u interesu da dobije to izuzeće", kaže sugovornik RSE.
Hrvatska pozicija
I dok Mađarska traži način kako da riješi svoje problem, energetska struka u Hrvatskoj vrlo pozitivno ocjenjuje aktualnu hrvatsku energetsku poziciju.
"Unatoč lošem razvoju globalnih događanja, važno je da se Hrvatska, čak i u najgorim projekcijama mogućih događanja, nalazi u neusporedivo boljoj poziciji nego većina zemalja EU, ocijenio je predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske energetske regulatorne agencije (Hera) Danijel Žamboki.
"Tome doprinosi diverzifikacija dobavnih plinskih pravaca, LNG terminal i domaća proizvodnja plina, koja se i povećava", kazao je Žamboki u srijedu, na početku 37. međunarodnog znanstveno-stručnog susreta stručnjaka za plin, koji se od 11. do 13. svibnja održava u Opatiji.
Državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja Ivo Milatić ocijenio je kako se energetska infrastruktura razvija.
"LNG terminal Hrvatskoj daje sigurnost kakvu malotko ima - da ćemo imati 800 milijuna kubika plina u idućoj godini koji će ući u naš plinski sustav iz proizvodnje te sigurnih 1,5 milijardu kubika iz LNG terminala", rekao je i naglasio da će Ministarstvo podržati daljnje povećanje kapaciteta LNG terminala na 6,1 milijardu kubika te da se to može ostvariti u tri godine ili prije.
Direktor za istraživanja i proizvodnju nafte i plina u Ini Nikola Mišetić rekao je da vlastita proizvodnja plina zadovoljava oko 30 posto potreba za plinom u Hrvatskoj.
Hrvatska godišnje prosječno troši 2,5 do 2,6 milijardi prostornih metara prirodnog plina.