Revizionisti Srbije i Hrvatske na istom skupu u Zagrebu

Zagrebačko gostovanje dvojice srpskih povjesničara s temom o stradanjima četnika 1945. godine u Bosni i Hercegovini (BiH) ne prestaje izazivati reakcije u Hrvatskoj.

Ono što povezuje goste iz Beograda i njihove domaćine u Zagrebu je da se slažu u tome da u Drugom svjetskom ratu partizani – nisu bili na pravoj strani povijesti, kažu stručnjaci.

"Dijalog i suradnja znanstvenika iz Hrvatske i Srbije su potrebni, ali ovdje se radi o tome da je ta suradnja ostvarena na krivoj osnovi", kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) redoviti profesor na Sveučilištu u Zagrebu Ivo Goldstein, povodom znanstvenog kolokvija na temu "Bosanska golgota četnika 1945. godine" održanog u Hrvatskom institutu za povijest 28. veljače.

Kolokvij je održan u sklopu znanstvenog projekta "Rat, žrtve, nasilje i granice slobode u hrvatskoj povijesti 20. stoljeća", a svoja najnovija istraživanja predstavili su srbijanski povjesničari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević iz beogradskog Instituta za savremenu istoriju.

Obojica beogradskih povjesničara, a pogotovo Bojan Dimitrijević angažirani su u procesima rehabilitacije četničkih i drugih kvislinških lidera u Srbiji poput Draže Mihailovića, Milana Nedića i Nikole Kalabića. 

Premisa je slaganje oko toga tko je bio na pravoj strani

Goldstein kaže kako je on uvijek za dijalog historiografija, da je sam bio jedan od predvodnika hrvatskog dijela ekipe u projektu "Dijalog povjesničara – istoričara" krajem devedesetih i dalje, ali da se ovdje radi o suradnji na krivim osnovama.

On je otvoren za svaku diskusiju o Drugom svjetskom ratu, ali pod pretpostavkom slaganja oko toga tko je bio na pravoj, a tko na krivoj strani.

"U Drugom svjetskom ratu partizani su bili na pravoj, a svi ostali – uključujući naravno i ustaše i četnike – bili su na krivoj strani. Na žalost, kolege koje su došle iz Beograda to ne priznaju i otvoreno govore da su četnici zapravo bili jedna od antifašističkih opcija", kaže Goldstein.

Evo kako on ocjenjuje poziciju Dimitrijevića i Devića.

"Radi se o primjeru povijesnog revizionizma i eventualno u nekoj dimenziji i o primjeru neočetništva. Naime, jednim dijelom se u tekstovima tih autora koji su gostovali u Zagrebu radi i o četničkoj propagandi primjerenoj novim okolnostima kraja 20. i početka 21. stoljeća", ocjenjuje Goldstein.

Goldstein kaže kako se oko toga tko je bio na pravoj, a tko na krivoj strani u Drugom svjetskom ratu ne može složiti ni sa nekim kolegama iz Hrvatskog instituta za povijest.

"Oni možda neće reći da su ustaše bili na pravoj strani, ali će ovu podjelu zabacivati, minimizirati će zločinački i izdajnički karakter ustaškog režima i oni su zapravo revizionisti. U Hrvatskom institutu za povijest između vrijednih istraživača ima i nekolicina revizionista", kaže naš sugovornik.

Iz Instituta odgovaraju – znamo da je to kontroverzna tema

U odgovoru na medijska prozivanja, Hrvatski institut za povijest je među ostalim kazao kako je "u najavi izlaganja dr. Dimitrijevića i dr. Devića naglašeno da je riječ o kontroverznoj temi, o kojoj postoje i u Srbiji i drugdje različiti pogledi i tumačenja. A zadaća je povijesne znanosti baviti se ponajprije neriješenim i kontroverznim temama".

Jedan od onih koje Goldstein proziva, Vladimir Geiger koji je kao voditelj projekta "Rat, žrtve, nasilje i granice slobode u hrvatskoj povijesti 20. stoljeća" bio i domaćin beogradskim povjesničarima, komentirao je za RSE kako se radi o "suradnji središnjih državnih instituta u Hrvatskoj - Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba i Instituta za savremenu istoriju iz Beograda – i zajedničkim, bilateralnim, projektima podržanim od strane ministarstava znanosti/nauka obiju država, kako hrvatske, tako i srpske".

'Ne želimo uvjetovati ni teme ni pristupe'

Geiger također podsjeća na projekt "Dijalog povjesničara-istoričara" i naglašava kako se suradnja povjesničara nastavlja i u današnje vrijeme "ne na temelju kriterija sličnosti ili razlika u interpretacijama i odnosu prema prošlosti i sadašnjosti".

"Hrvatska strana ne može i ne želi uvjetovati koje će stavove i tumačenja srpska strana zastupati, bila ona 'antifašistička' ili pak 'revizionistička'. To podrazumijeva i obratno, i za srpsku stranu", kaže.

Geiger u svom odgovoru zaključuje kako bi bilo "pravo čudo da među brojnim stavovima i pristupima nije bilo ili nema stvarnih dvojbenih, bilo od strane hrvatskih ili srpskih povjesničara".

Na kolokviju i Hasanbegović

Među sudionicima na kolokviju uz izlaganje beogradskih povjesničara 28. veljače bio je i oporbeni saborski zastupnik, povjesničar i bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović, u čijem je mandatu, među ostalim, Ministarstvo kulture 2016. godine dodijelilo javni novac za tiskanje dviju Dimitrijevićevih knjiga kod hrvatskih izdavača.

On je za vrijeme ktakotrajnog ministarskog mandata bio prozivan zbog svojih antikomunističkih i filoustaških stavova, pa je čak i pariški Liberation

objavio 2016. godine pismo niza utjecajnih europskih intelektualaca koji su zahtjevali njegovu smjenu sa funkcije.

On je u Saboru kao zastupnik marginalnog desnog Bloka za Hrvatsku, a član je parlamentarnog kluba Domovinskog pokreta, stranke sa naglašenom antisrpskom retorikom.

Kada su iz medija saznali da je bio na kolokviju, odmah su iz Domovinskog pokreta od njega javno zatražili javnu ispriku "svima onima koje je njegov nastup povrijedio".

Hasanbegović je na upit RSE kazao kako mu nije poznato da je njegov "tzv. privatni nastup" bilo koga povrijedio, a da je predavanje bilo "na visokoj akademskoj razini, lišeno bilo kakve pristranosti".

Iz Domovinskog pokreta do zaključenja ovog teksta nije stigao odgovor na upit RSE ostaju li pri traženju javne isprike od Hasanbegovića. Mediji navode da bi izostanak isprike mogao rezultirati njegovim isključivanjem iz parlamentarnog kluba Domovinskog pokreta.

Knjiga Dimitrijevića i Devića

Povod za kolokvij bila je 2021. godine u Beogradu tiskana knjiga Bojana Dimitrijevića i Nemanje Devića "Bosanska golgota. Slom snaga JVuO u Bosni 1945. godine" u izdanju Sveta knjige i Instituta za savremenu istoriju u Beogradu.

U njoj se govori o povlačenju četničkih snaga iz Srbije do Zelengore, gdje četnici između 12. i 15. svibnja 1945 doživljavaju poraz od partizanskih jedinica.

Prema tekstu povjesničara Milana Radanovića iz Arhiva Srba u Hrvatskoj, autori među ostalim u tom tekstu prešućuju zločine, silovanja, pljačke i palež nad Hrvatima i Bošnjacima koje su tijekom povlačenja počinile četničke snage, preuveličavaju broj četnika koji se povlače i minoriziraju njihove gubitke.