GABI NOVAK Snalazim se u poluuništenom stanu. Imala sam upalu pluća, ležala pored soba u kojima su smješteni pacijenti s koronom. Jedva sam se izvukla
- Kako sam? Što da vam kažem? Snalazim se u poluuništenom stanu. Imala sam upalu pluća, ležala sam pored soba u kojima su smješteni pacijenti s koronavirusom. Jedva sam se izvukla - rekla je Gabi Novak (83) u velikom intervjuu za Dnevni avaz.
U prvoj ispovijesti nakon što je prije sedam dana izašla iz bolnice velika dama i jedna od naših najvećih glazbenih diva iskreno i otvoreno je govorila o svemu šta joj se događa i kako proživljava ova teška vremena.
- Jako ružno... Potres me zadesio u bolnici. I, evo, sad sam u svojoj kući. Ne znam gdje bih započela, jer majstori su zauzeti, dimnjaci su se srušili, čekamo što ćemo s grijanjem, kada će se napraviti... Uglavnom sam u jednom jako i rijetko tužnom vremenu. Ne samo ja, nego čitav Zagreb. U izolaciji smo svi. Mislim da se pandemija neće dugo smiriti - govori Gabi za najtiražniji bosanskohercegovački dnevni list.
Optimizam ipak ne gubi, pa se nada da ćemo, kako kaže, prodisati barem u kolovozu.
- Daj Bože, pa da cijeli planet prodiše - dodaje.
U više od osam desetljeća svog života proživjela je mnogo toga. I što god se događalo, borila se i nije se predavala.
- Djeci, koja žive u izobilju, nažalost, bit će teško u životu. A mi, koji smo se borili... Evo, što smo prošli posljednjih 30 godina. Koliko su ginuli zbog ništa. Sve se moglo drugačije. Bez suživota ne ide. Ako te netko uvrijedi i razočara i ubije sve što u tebi postoji, makni se. Kako je moj Arsen napisao: „Čistim svoj život“. To je bio njegov slogan. U životu odbacuješ krive ljude, krivu hranu, krivo podneblje... - govori žena koja je uz Arsena Dedića proživjela veliki dio svog života.
Ona ipak u pandemiji koronavirusa vidi tračak nade za čovječanstvo.
- Bože dragi, možda će nas ovo ponovo sjediniti. Zajedno prolazimo pakao, čitav svijet - govori Novak.
Kaže da joj je izgledalo da će ljudi izvući pozitivnu pouku kada smo završili sa, kako ga naziva, balkanskim svjetskim ratom.
- Nažalost, baš se nije sve to iskristaliziralo. Dobar dio da, ali još imamo neke ljude koji su međusobno nespojivi. Barem da naša djeca i unuci dožive neki bolji život. Ne možemo jedni bez drugih - poručuje Novak.
Unatoč svemu, Gabi zvuči pozitivno.
- Pokolebam se, povučem se, isplačem to. Zašutim, uvučem se u neku samoću. Ali, opet čovjek u toj samoći dođe do sebe. Ako znaš iskoristiti samoću, onda u njoj moraš tražiti sebe da vidiš dokle si došao. Samoća nije bijeg, već ti služi da dođeš do vlastite spoznaje. Samoća je čišćenje - poručuje Novak.
- Svim mojim Sarajlijama i Bosancima želim sve najbolje. Kada smo Radojka Šverko, Tereza Kesovija i ja bile na turneji „Tri dive“ na putu između Zenice i Tuzle, naišli smo na ogromni vrt nasred jedne livade u kojem je prodavano cvijeće. Kupila sam tada jedan jasmin, kao mali grm. Taj jasmin ovdje kod mene u dvorištu usred Zagreba već je veliki grm i kad otvorim prozor, dolazi mi miris. To je divna uspomena na Bosnu - zaključila je svoj razgovor za Dnevni avaz Gabi Novak.